Marketing
KAD SE PRONAĐEMO NA RUBU KAJANJA
Kad se zaustavimo
na rubu kajanja,
i pregledamo sve slike
naših sačuvanih trenutaka
u kojima nismo zaplakali
kad je trebalo,
nego nastavili spavati,
u kojima nismo zagrlili kad je trebalo,
jer nismo imali vremena
za samilost,
u kojima smo samo svoje dvorište duše uređivali
i zatvarali vrata susjedu
onom malom,
onom prljavom,
onom tamo koji ništa nema,
nego broji zvijezde i ciganči malo ljubavi,
trenutke u kojima smo tijelo svoje na neki oltar
samoljublja stavljali
optočili zidove sebe ogledalima
i ljubovali sa slikom vlastitom,
dok je duša u zapećku ćutila tugu,
ako se zaustavimo na tom rubu kajanja,
krenimo dalje..
Poletjeti u ambis ispod sebe
i bez straha razbiti se na kamenje samo-obzira,
nije li to početak nečeg novog?
Srce glinene ptice
tek tada će
slobodom zakucati.
Posveta u mojoj 1. zbirci poezije “LANTERNA MOJE DUŠE”
“Ja sam riba. Ti si Mjesec.
Ne možeš me dodirnuti , ali tvoje svjetlo
ispunjava ocean gdje živim.”
- Rumi
http://www.digitalne-knjige.com/repinac.php
http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN 978-953-8100-60-4 Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
Post je objavljen 07.12.2017. u 09:44 sati.