Četvrtkom, još uvijek užurbano i radno. Osjećaj dolaska vikenda za one koji ne osjećaju miris godišnjeg odmora, ili polagano prelazi u ishlapljeni miris nekog davno korištenog parfema, još uvijek tek u nekim naznakama. Još uvijek se ima poprilično toga za obaviti, i tko zna. Uvijek neka nova i moguća iznenađenja, produljeni vikend prelazi u produljeni radni tjedan i nema znanog osmijeha, samo miris novo otvorene tegle još prošle godine ukiseljenih krastavaca. One lijepe i zdrave, i zbog puno prirodnijeg mirisa i okusa kisele paprike smo pojeli još davno prije početka proljeća.
Četvrtak, ljeta gospodnjeg sa zbrojem svih njegovih brojki dobiješ jednu lijepu osmicu, nadnevka dana tog gospodnjeg ljeta, sa potrebom nešto duljeg zbrajanja dobiven je opet neki lijepi i ne baš okrugli broj. I možemo tako nabrajati sve moguće kombinacije brojeva, pokušati nekog ili samog sebe zavarati kao i mnogo puta do tada. Čemu, kad sve skupa nije bitno? I nitko nikoga, pa čak ni ja ili možda ti ne želimo ni zavarati, a bože sačuvaj uopće na pomisao nekih (mogućnost takva uvijek je moguća, ljudi imaju neke čudne misli, kombinatorika im radi kao da je solarni pogon, nepovjerenje i sumnjičavost čak i bolje, poput nuklearnog potiska u sredini istih) da bi netko nekoga htio, želio ili imao potrebu prevariti. Neki su već od samog početka teksta što shvatili, neki već odavno i odustali a namjera uvoda je upravo u tome. Što više ispisanih riječi, ponekad sreća i muza na ramenu, mi podare sretnih i lijepo isprepletenih riječi. Već dijelom to tek su riječi usput nabacane, kako netko bi htio reći: „Primjetljivi dualizam i znana ili obaviještena znatiželja!“ I nekoliko umilnih riječi sviđa mi se, i sreća što se ne prevare pa napišu stvarno ono što misle, pa bude sa dodatkom ne. Ionako ni važno, ni značajno, ni sadržajno a pobogu izreci više ni u početku svoje suštine nebitno.
I tako došli do onog što tema posta, pričice ne-osobne, paranormalna u svakom slučaju nije (mjesto radnje „Planet Zemlja“, vrijeme „Ljeto gospodnje kako već napisah“), rukotvorina – pomalo ima nešto u tome ali ni s tim se ne slažem, fotografija – ni u malom slovcu „f“ od mene nikako, poezija – da tu i tamo se ne predam lako pa onda zatvorenih očiju nakon nekih ispisanih od želje silne i sreće moje kad vidim da i rima se poneka ugnijezdi, kliknem lijevi miš-klick i objava krene, karijera – nešto psihologije, pomalo bilo bi tu i sociologije, ali sve u svemu nešto je drugo tako neće biti ni to, i sve one ostale lijepo dvoredom izložene kategorije. I kako netko mudro zbori, zar važno je što izabrati ćeš, drugi onaj Hugo a bloger nije, kao i uvijek izreći će svoje „Izaberi to što želiš, pogriješiti ćeš sigurno!“.
Ali ako i ne pogriješiš, i ako u nekom sretno sudbinskom trenutku, tvoje DA na izbor je bilo u potpunosti ispravno, sjeti se i zapamti. Uvijek se netko pronađe da to pokvari. Ovako ili onako, raspadom ili utjecajem na raspad. Jer za neke je sreća kad vaša, moja i tvoja pa i njihova, ta ista sreća odlazi negdje u nestanak.
Tema je ipak četvrtak na blogu, u blogosvijetu i ima tu još naziva. Ali neočekivani mir, nakon svih zamaha. Ili je stvarno i istinsko ljeto dohvatilo se od blogo-urednika do novo registriranog i prijavljenog blogera upravo u trenutku, kad klick označi objavu, naravno ukoliko uspješno riješim zagonetku zvanu „Sezame čudotvornog pitanja“.
Mir čudesan ili zlokoban, lijepi mir. Mir kojeg volim. Fizikalistički i ini slični razračuni mi nikada nisu spadali u kategoriju omiljenih. Filozofsko više ispisanih i izgovorenih riječi, za one tko razumije i shvati super, za ostale. Zbog njih je sve to i izmišljeno. Jasno, kristalno i otvoreno! Zašto?
Zar nećemo reći jasno kao dan!
Isto reći možemo i kristalno čista čaša, molim natočite mi jednu prozirnu dvije kockice leda i
zrno kave, ukoliko vam je pri ruci.
Predivno zvuči kad kao da pjevamo čujemo glas koji kaže uputiti ću se ljubavi u susret tebi
na otvoreno more srca tvog.
Sad oni koji me uspiju do kraja pročitati (ja sigurno ne bih) shvatiti će da moj glas i svih 12 poena idu za riječi s manje jasnoće, riječi lijepo kao one paukove mreže s fotografija @V, riječi zamotane u baršun i svilu @sarah b. Mir čudesan zavladao, i nadam se da ljeto je. Jer ako ne, od starijih iskusnih ribara naučila sam da ovo je naznaka velikih nevera, ne onih malih učestalih i nestajućih @neverina, već pravih i istinskih nevera koje ruše sve pred sobom. Ne pitaju da li nešto treba ostati, da li nešto je mlado i tek niknulo. Samo rušeća i uništavajuća nevera, ali prethodno poruši i pred sobom odnese puno toga.
......naslov je naslov
Ni u vremenu dok legitimno smo se nazivali ljubavi
Kad ponekad smo imena mijenjali za malena, dušo
Čak ni onda kad nisam znala da li kad bila bih kao
Ljuta na tebe, kažem ti suprugu moj ili da ipak
Ublažim „gard“ i kažem mužu nešto želim ti reći
(i naravno uslijedila bi bujica i od Drave veća).
Sve ovo izmjenjivog je jezičnog roda.
I tebi ove dileme samo tvojoj glavi znane
Događati su se i to počesto znale.
Čak ni onda dok zaljubljeni bili smo još
Nisam se obazirala na niske spletke, spletkice
Igre i igrice, tvojih malenih i nasmijanih
Jedno-noćnih damica ili tek poneka za ručak kao desert
Na brzinu poput sladoleda i to onog više kao led, koji se
Neumitno i bez prisustva sunca topi.
Čak ni onda niste bile važne.
I čemu onda sada sve ovo i ono
Ovako ili onako, ovisno o mjesecu ili danu u godini.
Ostavite mi mir, jer ja vama dajem i put i cestu
Koordinate ali samo do zabave
Jer srce nećete dobiti
Odavno je zauzeto, čak ako i ne zna.
Post je objavljen 08.08.2014. u 00:01 sati.