"Jesmo li spremni vlastitu prošlost i žrtve staviti na javnu rasprodaju?" pita udruga i ističe da je odluka Državnog ureda donesena bez javne rasprave, konzultacija i uključivanja svih zainteresiranih subjekata.
Podsjeća da je kažnjenički logor na Golom otoku primjer grubog kršenja ljudskih prava i da je od 1949. do 1956. godine na njemu bilo više od 13.000 zatočenika interniranih bez prava na obranu i suđenje, od kojih 400 nije preživjelo strahote.
"Teškim fizičkom radom, u najtežim uvjetima oni su, između ostaloga, izgradili zgrade i ceste koje danas u pomalo ciničnom birokratskom rječniku postaju predmetom 'za iskazivanje interesa'", piše udruga u otvorenom pismu.
Pojedine čestice i zgrade na Golom otoku, s obzirom na njihovu povijesnu vrijednost imaju sva temeljna obilježja kulturnog dobra graditeljskog nasljeđa, kao i veliki znanstveni i edukativni potencijal i značenje za buduće generacije, poručuje udruga.
Poručuju da je jedini ispravan put da Vlada RH predloži zakon o proglašenju djela Golog otoka spomen područjem i da se tamo razvija osobiti vid turizma, koji bi se temeljio na razvoju demokracije, učenju o ljudskim pravima i razvijanju kulture sjećanja i pijeteta prema žrtvi te da se tamo otvori prostor umjetnicima i znanstvenicima i tako ponudi perspektiva za daljnji razvoj.
Udruga predlaže da se razmotriti i mogućnost da se spomen područje realizira kao regionalnio projekt, budući da je Goli otok je bio "logor kroz koji su prošli pripadnici doslovno svih naroda i narodnosti ondašnje Jugoslavije". Uvjereni su da bi se tako postiglo izdašnije sufinanciranje EU kroz Program ''Europa za građane'', u okviru aktivnosti ''Kultura sjećanja''.
Htjeli bismo vjerovati i nadamo se da će Vlada RH u najkraćem mogućem roku imenovati sugovornika za dijalog, navodi se među ostalim u priopćenju koje je potpisao predsjednik udruge Goli otok „Ante Zemljar" Darko Bavoljak stanovi Zadar
Post je objavljen 07.08.2014. u 15:43 sati.