Marketing
Službeni vozač i kako je teško raditi u NO...
Baš sam vam htjela pisati o nekim laganini ženskim prepucavanjima - tipa - Đe ti je dete?, kad ono - opet su me političari razjebali, pa se ipak moram osvnuti na naš bogat društveni aka politički život.
Uglavnom, tamo neki seoski (grad)onačelnik, tzv. nesvrstan oliti politički neopredjeljen (doduše, u ovoj priči je bitno samo kao glas razuma, ako je to uopće neki pokazatelj razuma), stupivši na vlast odrekao se službenog vozača kao radnog mjesta. Pa je dotični Đuro (svi naši službeni vozači zvali su se Đuro, ne znam zašto, valjda su ih tako birali 
) dobio lijepu otpremninu i otišao sa općinskih jasli.
U međuvremenu (ne znam detalje), nešto se zakaralo u maloj seoskoj sredini, pa je gorespomenuti načelnik otišao sa svoje funkcije, a novoizabrani (ovaj put stranački čovjek - namjerno neću pisati koje stranke jer to u krajnjoj liniji nije važno s obzirom da su nam obje glavne stranke po tim pitanjima skoro pa iste) gradonačelnik je lijepo odlučio da - citiram iz novina "ne želi tražiti mjesto za parkiranje, on ima pametnijeg posla..." opet zaposli vozača.
Doduše, nisam sigurna da su poštivali proceduru jer da bi netko dobio otpremninu - radno mjesto se treba ugasiti za određeni broj mjeseci/godina. Inače je otkaz protuzakonit.
Anyway, raspisan natječaj za vozača aka domara (gradonačelnik brani svoj odabir proširenjem opisa radnog mjesta na ono za sitne popravke općinske zgrade - kao da to svatko može raditi 
) - gle čuda - dodijeljen je onoj istoj osobi sa otpremninom. Koje li hrvatske pravednosti?
Sada pitanje - zbog čega jedna mala općina (nemam volje provjeravati da li su na spisku pomoći od centrale ili se sami financiraju) mora imati vozača (grado)načelnika na neto plaći od cca 5.000 kn. Zar smo tako bogati?
I da - ona cveba o sastanku nadzornog odbora našeg jedinog državnog preduzeća za struju (a u posljednje vrijeme i regulatora plinskog biznisa), teškog gubitaša koji su se sastali - ni manje ni više u hotelu s pet zvjezdica u blizini Straduna, pa malo radili (kakti dan-dva), pa otvorili Dubrovačke ljetne igre (sigurna sam da su za đabe pili u VIP šatoru), pa ubrali nešto dnevnica (šteta što Dubrovnik nije u inozemstvu, pa da ubodu one devizne ehhh 
), pa se - kladim se prvom klasom vratili na godišnje odmore. I tko kaže da je teško biti u NO neke državne firme??
I to je naša stvarnost. Da li ih je prozvao premijer za razmetanje? O ne. Ali zato nas stalno upozorava da trošimo manje. I da će nam država dati sve manje. Damn i ljetni postovi. Samo me razljute. 
Ps. Zaboravih dodati - baš me zanima kako se legalno u ovoj državi može zaraditi onih famoznih 24 mil kuna?
Post je objavljen 07.08.2014. u 14:42 sati.