Ma ja životno otpisani lik, rvatski autsajder uskoro bez posla, proždrljivo udišem prljavi zrak vjerojatno zadnjeg Berlina koji si mogu priuštiti i logično da su mi najbliže i najprivlačnije ruševine nekog prošlog života kao i mladež s dna društvene ljestvice koja se otkačuje u djelovima velegrada u koje ipak već sad uspiju zalutati i grupice turista i kojima sam ja jučer nostalgično bludio i usput smirivao bijes zbog prethodno izgubljenog prepodneva. Prostor na rubovima popularne Revalice jedne od središnjih berlinskih ulica stvoren za potrošnju berlinskog popodneva, noć je tamo premračna.
Inače jutro je osvanulo sunčano i s radovima na balkonu, pa smo Jin i ja išli na malo duži put lovljenja golih teta na Halenseeu dok je drugarica spavala, doduše linija je gotovo pa direktna. Bilo je prejednostavno pa smo izgubili oko pola sata zalutavši i kad smo se približili odredištu jednostavno je pljusnulo i nije nam preostalo ništa drugo nego vratiti se drugarici koja nas je već čekala za odlazak na ručak, niti jednu jedinu niti utješnu fotku nisam napravio, odlučili smo se brzinski za sushi, ja specijalac našao sam nešto s hrskavom piletinom, hren uz to je bio izuzetno oštar, kao stvoren za one koji nepoznate namaze trpaju u sebe od prve u velikim količinama.