ili: "Kako (mobitelom) snimiti upotrebljivu novinsku fotografiju (ili video)."
Neke od domaćih dnevnih novina, kao i portali sa vijestima, omogućavaju svojim čitateljima (i građanima općenito) da im sami dostavljaju fotografije (i video uradke) događaja za koje smatraju da bi mogli biti nekakva vijest od interesa za javnost. Ne treba ni spominjati da su u toj kategoriji najčešće stvari iz crne kronike (prometne i slične nesreće), prometni zastoji, vremenske nepogode, rezultati ljudske gluposti i slično...
Razlog tome je naravno taj što fotoreporteri koji rade za te novinske agencije ne mogu istog trena doći na neku lokaciju, no prosječni prolaznik koji ima neki spravu za bilježenje slike može također "poslužiti svrsi". Ako je voljan to učiniti.
Međutim, jedna od stvari koje su gotovo pravilo u situacijama kada građani šalju svoje fotografije, jest da su fotografije često vrlo loše. Ponekad čak i potpuno neupotrebljive po pitanju onoga o čemu bi trebale "izvještavati". Čast rijetkim iznimkama koje samo potvrđuju pravilo.
Neki će reći da se više kvalitete ni ne može očekivati od snimki mobitelom (u usporedbi sa "profi" DSLR aparatima), međutim, dok mobiteli možda tehnički ograničavaju fotografiju ili video po pitanju same kavlitete slike, ona puno bitnija stvar - uhvaćeni kadar - ovisi isključivo o samom fotografu!
Nekoliko naputaka kako snimiti upotrebljivu novinsku fotografiju ili video:
1. Da bi novinska vijest bila potpuna, ona mora odgovarati na 6 pitanja. Tko (je sudjelovao)? Što (se dogodilo)? Gdje (se dogodilo)? Kada(se dogodilo)? Kako (se dogodilo)? Zašto (se dogodilo)? Fotografija ne može sadržajem odgovoriti na svih 6 pitanja, ali mora prikazati ono što se dogodilo, lokaciju gdje se dogodilo, i naravno prikazivati tko je u tome sudjelovao. Npr. ak se fotografira posljedice prometne nesreće, tada fotografija mora u većini kadra sadržavati razlupane aute (tko? i što?), i uz to se mora iz slike vidjeti i lokacija gdje se dotična nezgoda dogodila (gdje?).
2. Fotografska (fotoreporterska) maksima koju je postavio legendarni Robert Capa kaže: "Ako fotografija nije dovoljno dobra, nisi dovoljno blizu". Ovo ne treba previše objašnjavati. Koliko god je moguće treba doći što bliže onome što se želi snimiti.
3. Treba voditi računa, barem okvirno o nekim elementarnim pravilima kompozicije npr. da horizont bude ravan, i da su svi bitni elementi uhvaćeni u kadar. Upravo po pitanju novinske fotografije, bitniji je sadržaj, a manje bitna forma (u smislu nekih "egzibicija" po pitanju kompozicije, a kakve se često viđaju na umjetničkim fotografijama).
4. Ne treba štediti okidač! Bolje snimiti što više fotografija pa naknadno odabrati one koje se čine boljima, i njih poslati novinama, nego "u prolazu" okinuti samo jednu pa kasnije shvatiti da je mutna, loše kadrirana ili da ne prikazuje sve ono što bi trebala prikazivati (točka 1.)
5. Puno ljudi se ustručava snimati neke stvari jer misle da je "zabranjeno" ili "nije etično" iz ovih ili onih razloga; sve ono što se događa na javnoj površini smije se snimati bez obzira što netko tvrdio. Ako nešto nije za objavu po novinskim standardima ili je potrebna cenzura (npr. leševi, ili potreba za zaštitom nečijeg identiteta magljenjem lica, registarskih pločica... i slično), o tome će se brinuti ljudi u novinskoj redakciji, ako se odluče za objavu fotografija.
6. Treba voditi računa da se ne smije ulaziti u područje ograđeno policijskom trakom ili ogradom (ili zapriječeno policijskim vozilima s upaljenim rotirkama, ako nema trake), kao i da se za vrijeme snimanja ne ometaju interventne službe (policija, vatrogasci, hitna pomoć, spasilačke službe...) u obavljanju posla.
7. Kod snimanja videa mobitelom, mobitel treba okrenuti horizontalno!
I ono zadnje, ali zapravo najvažnije, da dokumentarne fotografije (i video klipovi) u službi novinskog izvještavanja moraju biti u novinsku redackiju biti poslane što prije, dok je vijest još "friška".
Post je objavljen 03.08.2014. u 00:01 sati.