Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/medjugorskiglas

Marketing

Gospina mjesečna poruka vidjelici Mirjani, 2. kolovoza 2014. godine


Gospino međugorsko poslanje

Okićen sjajem zlatnog kolovoškog jutra, nad Brdom spasenja izranja Gospin lik i blagoslivlja dječicu okupljenu oko Plavog križa. Dok Blažena izgovara poruku, zaustavilo se vrijeme i utišao cvrkut ptica. Nebeska toplina životodajno struji kroz hodočasnička srca, a milina puni vidjeličine uši. Tisuće stopala stopilo se s kamenom vrelinom, a čežnja korača ususret miomirisu ruža što se izlijeva iz Marijina glasa. Tumači nam Prečista svoje međugorsko poslanje i govori o razlogu svojih neprestanih dolazaka. Znajući da smo slabi i nesavršeni, prevrtljivi i nestalni, došla nam je ojačati vjeru, razbistriti u nama jasnoću Sinova nauka i otkloniti sjene sumnje i malodušnosti što su se nadvile nad ranjena i preplašena srca. Došla nas je uputiti na beskompromisni put istine koji vodi pobjedi dobra, koji će nam otvoriti vrata novoga neba i zemlje, na kojem ćemo, unatoč trnju i drači, iskusiti radost stvarnosti nebeske i ponovno se uzdignuti do dostojanstva djece Božje.
Ponekad nam se učini da neprijatelj od početka drži sve konce u svojim rukama. Šara i hara, izokreće i besramno laže. Ponekad potmulo umrtvljuje duh maglama zavodničkih obećanja, a pokatkad prijeteći riče na sav glas kao gladni lav. Preplavljuje nas strahovima i mrakovima, ucjenjuje ovisnostima i nesigurnišću, širi beznađe i nespokoj. Okupira nas propadljivošću i prolaznošću, sišući iz nas zdravorazumsku snagu, unoseći nemire i neprijateljstva među bližnjima. Dok kruži svijetom, raznoseći spore zala po obiteljskim ognjištima, zagađujući moralne zakone i urušavajući temelje Božjih zapovijedi, mi kao uplašeno stado, napuštajući vrletne proplanke slobode, dragovoljno hrlimo u klaonice. A oduprijeti se možemo tek čvrstom vjerom, tek prihvaćanjem i življenjem Isusovih riječi, tek jasnoćom i mudrošću Gospodinova nauka.
Ma kako nam se promjene činile dalekima, ma kako izgledale nemogućima, ipak će se dogoditi nagli obrat i ostvariti Božje obećanje. Vratit će se u slavi Krist Spasitelj, okružen nebeskom vojskom, a Gospa će, zajedno s anđelima i svecima, satrti glavu edenskoj zmiji i protjerati zloga u tamu bezdana. Nama je, dakle, raditi ono na što nas Prečista poziva, okrenuti se skrušenoj i poniznoj molitvi, prihvatiti post i odricati se od ponuda svijeta, odlaziti na svetu misu gdje će nam Euharistija biti nebesko blagovanje, hrana duši i melem srcu. One koji sumnjaju da se molitvama može obnoviti svijet, dovoljno je priupitati a što bi bilo da nema molitve. Kakve bi nas tek grozote snašle. Izgubili bi zaštitu dobrote, odrekli se radosti koja nas čuva od besmisla i očaja. Zato bez pogovora poslušajmo Gospin savjet i ne postavljajmo suvišna i neumjesna pitanja jer tajnu Božje mudrosti, dok trajemo na ovome svijetu, ionako nećemo nikada potpuno razumjeti. Nije je ni Majka u svom zemaljskom životu do kraja razumjela, ali je svejedno pozorno slušala Sinove riječi i čuvala ih u svome srcu, vjerovala im i slijedila ih.



Zato je potrebno da i mi slijedimo Gospu, slušamo njezin glas koji nas vodi istini, putu i životu, koji nas spaja s Isusovom ljubavlju koja ljubi svakog čovjeka, jer svi smo mi jednako prožeti nezasluženim darom života. Kad jednog dana dođemo kod Gospodina, prepoznat će nas po ljubavi koja je ostala u nama i koju nisu odnijeli vjetrovi svijeta, ljubavi koju smo djelima umnažali, ljubavi koja se kalila u praštanju i sebedarju, koje su plodovi jedinstvo i zajedništvo.
Podsjeća nas Gospa da je naš zemaljski život proplamsaj svijeće, da je u odnosu na vječnost samo kratki titraj, jedva vidljiva iskra koja trenutno bljesne poput meteora. Rođeni smo i stvoreni za vječnost, za život u punini, za radost koju srce na Zemlji ne može iskusiti, za ljepotu koja je smrtnim očima nedostupna. Zato moramo prihvatiti svaku žrtvu jer nijedna nije uzaludna. Iza nje ostaje trak svjetlosti koja se pretače u svjetlo rajsko, koja poništava prolaznost i zauvijek svijetli anđeoskim sjajem.
Majka nas uči što je stranputica, a što put, što je slava zemaljska, a što blago nebesko, što je življenje trenutka, a što život u punini. Naoružava nas milostima kojima ćemo pobijediti zlo u nama i zlo oko nas. Napaja nas čistoćom svoga srca, časti nas toplinom svoga pogleda, umiva nas bistrinom svojih suza, miluje nas nježnošću svoga glasa i bogato zasipa mirisima ruža, onih ruža koje se u blaga predvečerja koturaju niz Križevac i Brdo spasenja, koje su jednako raskošne u snu i na javi, koje svjedočki pronose vijest o Marijinu međugorskom poslanju.



Post je objavljen 02.08.2014. u 13:46 sati.