priznaj snovima ti lutam
misliš sve je kao prije
oko ono i dalje se smije
u dodirima našim jutra jednako su ista
okrećeš se nemirima svojim
povratak izvjestan je
u zadnje ti vrijeme
svjetlost u sobi predugo traje
sjenka ti se ocrtava na zidu
to monitor trag ostavlja
sati naši polako istom cilju idu