„Ne postoji ništa gore od ljudskih misli“ - riječi su Wolfa Messinga, slavnog psihika 20. stoljeća o čijoj telepatiji, hipnozi, proricanju se i dan-danas tako malo zna.
Sjetih ga se kada se počelo ponovo pričati o puno poznatijoj babi Vangi a vezano za ove katastrofalne poplave koje su nas zadesile kao ostvarenju njezinih proročanstava želeći na taj način izbjeći odgovornost i udariti pečat neminovnosti i sudbine na svu ovu nevolju i jad. Ljuti me ovakva zloupotreba parapsiholoških pojava jer ih srozava na nivo šarlatanstva te mi je to bio glavni motiv da napišem post o ovom izuzetno neobičnom i nesretnom čovjeku.
Wolf Messing rođen je 1899. u Poljskog u vrlo siromašnoj židovskoj obitelji. Njegova mladost obilježena je glađu i lutanjima te postupnim otkrivanjem svojih paranormalnih sposobnosti. Poslije otkrića da sam sebe može dovesti u stanje katalepsije (to je neka vrsta odgađanja života) dobiva posao u berlinskom „Panoptikumu“. Njegov posao bio je da svakog petka uđe u mrtvački sanduk,dovede se u stanje katalepsije i kao leš leži u sanduku sve do nedjelje. Nakon što otkriva da može čuti ljudske misli, počinje demonstrirati telepatiju i hipnozu na organiziranim predstavama što mu donosi svjetsku slavu. Nakon deset godina putovanja po svijetu, progonjen od nacista bježi u Sovjetski savez u kojem ostaje do kraja života. Tim više što je to područje ljudske djelatnosti koje vrvi šarlatanima i varalicama njegove su moći višestruko provjeravanje pa čak i od ljudi poput Einsteina, Freuda i Gandhia a pred kraj života Messing je izrazio veliko žaljenje što njegove sposobnosti nisu detaljnije ispitane i proučene jer u njima nema ničeg nadnaravnog. Kaže: „ Previše pitanja ostalo je bez odgovora“.
Tvrdio je da postoje razni načini stjecanja znanja, logički put kojim ide znanost te izravna spoznaja-prekognicija i da su nam još uvijek nejasni pojmovi o odnosu prostora i vremena, kao i o tome što su prošlost, sadašnjost i budućnost te načini njihova međusobnog povezivanja koji su ljudima nepoznati a on u njihovo postojanje nimalo ne sumnja.
Na pitanje kako spoznaje budućnost, odgovorio je:
„Najprije učinim voljni napor, a zatim iznenada preda mnom zabljesne određeni splet događaja. Takav mehanizam izravne spoznaje preskače logični uzročno-posljedični lanac i otkriva samo njegovu završnu kariku“.
A kojim su prokletstvom nagrađene ove moći zbog kojeg nije želio imati ni djece, bojeći se da ne naslijede njegov dar, vidimo iz ove njegove izjave:
„Ja sam umoran.
Ja ne mogu više da ih slušam.
Meni smetaju te čudne misli.
Ne postoji ništa gore od ljudskih misli.
Ja sam osuđen da vidim ljude potpuno, ali nemam više snage.“
Pa kad su nam misli takve onda nije ni čudo što je svijet tako ružno mjesto.
Wolf Messing umro je 8. studenog 1974. godine u Moskvi.ii.
Post je objavljen 01.08.2014. u 21:09 sati.