Marketing
Josefina K
Tko je pročitao moj posljednji post znat će o čemu govorim.
Bugenvilija je sve rekla-kazala. Odjednom mi je stan postao preuzak. Željezni zatvori na prozorima. Ključi stana izgubljeni. Zatvor, kaznionica, dom za popravljanje. Gušim se. Sunce – kiša izmjenjuje se cijeli tjedan. Pokušavam najmlađeg i njegovu obitelj odvesti na Josefinu K-a. (Svaka sličnost s Kafkom namjerna. )
Josefina K-a je brod koji umire od stida. Drvenarija se mrvi, ali neda se mrcina (naziv od milja).
Evo vam je. Od Ivana Slamniga jednog od mojih alter ega:
Barbara
Večernja ćakula barba Nike
Barbara bješe bijela boka
Barbara bješe čvrsta, široka
Barbara bješe naša dika
Barbara, Barbara, lijepa ko slika.
Kad si je vidio, gospe draga,
kako je stasita sprijeda i straga,
srce se strese ko val na žalu
ko štandarac lagan na maestralu.
To je lađa što rijetko se rađa
to je prova staroga kova,
to je krma što sitno se drma
kad vješto promiče između molova
ko mlada krčmarica između stolova
(Ah, barba, barba, gdje nam je Barbara
Modro, i bijelo i crno farbana!)
Je l' danas u brodova takav stas,
ima l' još ljudi poput nas,
ima l' još mora, ima l' zemalja,
ima l' još vina, koje valja?
U kakvim olujama imadoh sreću!
Na kakvim sam munjama palio svijeću!
Koliko puta rekoh na siki:
"Kupit ću sviću svetom Niki
ako se spasimo Barbara i ja,
e tutti quanti in compagnia."
Kakvo sve more vidjeh daleko!
Bilo je jedno bijelo ko mlijeko,
morske smo krave muzli jutrom,
uvečer - bijeli kruh sa putrom.
A žuto more žuto ko limun!
Odonda sam za skorbut imun.
Bijela jedra i bijela bedra,
svojeglava Barbara, Barbara dobra,
spora ko kornjača, spora ko kobra,
nijedan brod nije joj rod!
More je tamnocrvene boje,
stari mornari na palubi stoje.
"Parone, dobar odabraste pravac,
more je gusti stari plavac."
"Još jedan kablić nek prođe kroz stroj
provjere radi" - nalog je moj.
"Barbaro brodi, more nam godi,
nijedna stvar nije ti par."
I tako Barbara sve dalja i dalja,
crvenim morem se pospano valja
e il naufragar m'č dolce in questo mar.
Jadna moja (naša Barbara- Josefina K-a.) Godinama sanjam: Živjet ću na brodu. Ne treba mi puno prostora (iako je duga 10 metra) treba mi mir. Treba mi M I R. Uredit ču je po svoju. Znam svaki kantun njenog tila.
U kakvim olujama imadoh sreću!
Na kakvim sam munjama palio svijeću!
Koliko puta rekoh na siki:
"Kupit ću sviću svetom Niki
ako se spasimo Barbara i ja,
e tutti quanti in compagnia."
Barbara i ja. Nitko je više ne ljubi od mene. Sloboda. Sloboda. 'Pogled izvana' znat će o čemu govorim. Nije mali broj milja i oluja kojima smo prošli zajedno. Lijepi prohujali dani. Kad se činilo da s njenim jedrima plove i naše duše. Leteći brod Petra Pana i izgubljenih dječaka i djevojčica.
Sjeti se Barbara. Rappelle-toi Barbara
…. O Barbara
Bez prestanka kiši nad Brestom
Kao što je kišilo onda
Ali to više nije isto i sve je upropašteno
Ovo je kiša od strašne i neutješne žalosti
Ovo više nije ni oluja
Od željeza čelika krvi
Posve jednostavno oblaci
Koji crkavaju kao štenad
Štenad što nestaje uzvodno nad Brestom
I odlazi da trune daleko
Daleko veoma daleko od Bresta
od koga ne ostaje ništa
Jacques Prevert
Odvela sam moje drage da uđu u moju dušu,moje želje, ali kiša je bila od željeza, čelika i krvi. Toma se okupao kad je vidio baku koja je u očaju skočila u more, ali Toma je plakao. Ružno more, ružan brod istuci ga, rekao je. Skoro smo se utopili Toma i ja.
Vrijeme prolazi. Možda će već sutra biti kasno.
Kanađani izdajice. U leptir poziciji. Puna jedra.
Josipa i Luka. Ušće Neretve. Vidi se Pelješac
Katarina i Bruno. U Brunovoj režiji.
Post je objavljen 01.08.2014. u 13:37 sati.