Marketing
Kupi škiju, kume: rezani duhan je fora, veća od Marlbora!
Puši škiju, neka ti se smiju. Škija je fora, zdravija je i jeftinija od marlbora. Ispada da su ovi stihovi svojevrsna reklama za popularnu škiju koja je ponovno u trendu u Imotskoj krajini i susjednoj Hercegovini. Sve više strastvenih pušača, umjesto skupih cigareta, puši domaći rezani duhan. Zbog štednje, ali kako nam kazuju pušači, zdraviji je od upakiranih cigareta, u njemu nema nikakvih dodataka.
Duhan je državni monopol, tko ga proizvodi, distribuira, prodaje ili kupuje čini prekršaje i može biti kažnjen. Tko ga u Imotskomu traži, treba samo poći na prostor iznad tržnice, malo sjesti, pa će ubrzo stići netko i upitati treba li vam domaćega duhana. Samo, valja se policije pričuvati.
Priču o alternativnim cigaretama potražili smo kod onih koji već poodavno puše škiju.
– Odavno pušim rezani domaći duhan, uzmem kartine ili papiriće, komadiće impregniranog pamuka kao filter, i zadovoljan sam. Iz više razloga. Prvi je ušteda. Ako vam jedna “škatula” lijepog domaćeg duhana košta 70 kuna, a meni su potrebne dvije za mjesec dana, to stoji 140 kuna. Za papiriće, šibice i ostale potrepštine oko savijanja cigarete neka se izdvoji još 60 kuna. Znači, za okruglo 200 kuna možete lijepo pušiti cijeli mjesec.
Uzmite da pušim neke od cigareta čija je cijena 15-20 kuna, to bi me znalo koštati i 2000 kuna misečno. Znam neke svoje prijatelje koji upravo toliko troše na cigarete i još k tome i ne znaju što sve puše, koje se stvari stavljaju unutra. Ovako, kupim dvije škatule i miran sam – veli nam pušač Josip Brajo Malić iz Imotskoga.
Škija u plavim košuljama putuje u Njemačku, Austriju...
Pitali Hercegovca da po duši kaže gdje bi mu Svevišnji mogao odrediti trajno prebivalište na onomu svijetu, u raju ili paklu.
– Svejedno, samo neka je blizu granice – odgovorio je mudri Ero.
Ova anegdota nastala je nedavno na tragu pojačane proizvodnje i prodaje škije na crnom tržištu. Nakon dvadesetak godina opet su u modu došle “košulje plave” kojih se stariji zacijelo sjećaju. To je kartonska ambalaža u koju su pakirane perlon košulje donesene iz Trsta ili Njemačke. No, ona se u Hercegovini pokazala idealnom za pakiranje i prodaju škije na crnom tržištu. U nju stane točno kilo duhana.
U ratu i nakon njega nestalo je šverca škijom jer su tržišta s prostora bivše Jugoslavije preplavile jeftine (švercane) cigarete. Duhanska je mafija naprosto uništila sitne proizvođače i preprodavače. Tako su duhaništa u Hercegovini zarastala u korov, a s buvljaka je nestalo plavih košulja. No, one su opet došle u modu. Na buvljacima diljem BiH, Srbije, Crne Gore, pa i Hrvatske, opet se mogu vidjeti prodavači škije iz “plavih košulja”.
Budući da proizvođači i preprodavači škije o tome ne žele govoriti, nazvali smo “Duhan produkt Grude”, jedinu otkupnu stanicu u zapadnoj Hercegovini, koja samo formalno postoji, ali ne otkupljuje duhan. I pronašli Mariju Bogut, revizoricu u “Duhan produktu”, koja je bez dlake na jeziku zorno opisala svu problematiku duhanske proizvodnje u Hercegovini.
– U osiromašenoj BiH pušači masovno prelaze na škiju – kaže Marija. – Pa se duhanska industrija dosjetila i na tržište izbacila filtere s papirićima, duhan u kesama, aparate za motanje cigara... što se može kupiti u svim trgovinama i na benzinskim crpkama. Naravno da je porasla potražnja za škijom. Ovamo su dolazili i pušači iz Hrvatske kupovati jeftinije cigarete, a danas kupuju škiju. “Plave košulje” putuju također u Njemačku, Austriju, Švicarsku... Gastarbajteri pušači podijele dopuštene količine škije prijateljima nepušačima dok prijeđu granicu.
‘Kila duhana na crnom tržištu preko 80 kuna’
No, u Hercegovini imamo apsurdno stanje. Dok se proizvodnja čuvenog hercegovačkog ravnjaka, koji je pušio i car Franjo Josip, u zadnje vrijeme pojačava, otkup je potpuno stao.
– Hercegovačke duhandžije hapsili su austrijski “vilanci”, starojugoslavenski žandari, komunistički milicionari..., ali je proizvodnja opstala jer je bila jedini način preživljavanja pučanstva. Prije rata naša stanica je otkupljivala do 300 vagona duhana godišnje. A gdje su Široki, Ljubuški, Stolac, Mostar... Sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća ljudi su se vraćali iz Njemačke i sadili duhan. Zašto? Bila dobra otkupna cijena. I stala prodaja na crno. Ali nakon rata je tu proizvodnju uništila vlast. Posebice u zadnje vrijeme, otkad je ministar Jerko Lijanović.
Zamislite, on odredio cijenu od 5,4 marke za kilu prvoklasnog duhana. S tim ne možeš pokriti troškove proizvodnje. A kila na crnom tržištu iznosi preko 20 maraka.
– Duhanska se mafija, očito, najbolje spremila za ulazak Hrvatske u EU – nastavlja Marija Bogut. Prevelik je to biznis da bi bio prepušten sitnim proizvođačima i prodavačima škije u “plavim košuljama”. U suradnji s vlastima oborili su otkupne cijene, a povećali švercerske ne samo u BiH, nego i u Srbiji, Crnoj Gori, Makedoniji...
U BiH se digla velika galama zbog “košulja plavih”, opet su na meti “hercegovački šverceri”. Protiv njih u svim medijima govore ne samo tvornice duhana nego i političari koji šalju svoje brojne inspektore na buvljake. Jučer mi na duvanjskoj pijaci priđe jedna baka i šapće da ima dobru škiju. Veli da više ne smije izložiti svoje “košulje” na stol.
– Jamit će me inspekcija, đava ti je odnija – veli baka pokazujući bijeli karton s duhanom. – Na plavi lete ka muva na govno, pa moj Stipe smislija bili karton. A svejedno je, je li? Jednako je, bili ili plavi, važno je da je duvan dobar.
google-site-verification: google835a5f2e9e584456.html
Post je objavljen 01.08.2014. u 03:07 sati.