(...i crtam, u jednoj rečenici:)
Tog se glasa sjećam odkad sam drhtavom rukom ispisivao prve riječi u školsku bilježnicu, I-V-O I A-N-A, a možda i ranije kad sam još nešto črčkao u vrtiću, i tad mi se, vidjevši moja nakrivljena slova obratio: "Kakva zbrčka, užas jedan" a meni su navrle suze jer sam znao da je On u pravu, isto kao što je bio u pravu i godinama kasnije - kad god bih štogod napisao odnekud bi mi se javljao taj glas - "Nemušt vokabular", "Melodramatično do bola", "Već viđeno", "Dozlaboga dosadno" i, nedavno kad mi je rekao, "Vrag je u detalju, a odlika vrsnih pisaca je da paze na detalje", pa bih tad iskrižao napisano i počinjao otpočetka, nekako ćuteći da mi se taj Vrag u mojoj glavi smijulji, trljajući mi sol na ranu i naslađujući se nad mojim jadom, jer nikad, ama baš nikad, od te nemilosrdne nemani nisam čuo pohvalu, pa zato pišem i dalje, pazeći na detalje, sve u nadi da ću ga jednog dana napokon uspjeti zadovoljiti.
Post je objavljen 31.07.2014. u 20:06 sati.