Večeras mi se psuje na cijeli svijet
Al' sreća, arogancija me štiti.
Pa ću s bijesom nastaviti!
Večeras mirišem, a nisam cvijet
I vježbam dok ti izgovaram ime
Sam kad nemam više s kime.
Večeras sam baklja koja ne svijetli
Barut je vlažan na usnama mojim
Tek jedno trenje i ne postojim.
Gdje li si vještice na tihoj metli
Vježbaš li i ti da ime mi kažeš
Ili me besramno lažeš...
Sudbino nenaučena,
Srećo nenaručena,
Pred očima se mrači
Al' ništa mi ne znači.
Ja bijah slijep od rođenja
I preživjeh zavođenja
Priželjkivah tim
Al' sad odlazim...
Post je objavljen 09.11.2015. u 08:51 sati.