Sedam smo godina pregovarali o uvjetima pod kojima ćemo ući u Europsku Uniju. Godina dana je prošla kako smo članovi te Unije. I još se iznenadimo svaki put kad nam iz Unije dođe naputak kako se u nekoj situaciji moramo ponašati. I čudimo se zašto moramo baš napraviti to i to i baš tako, a ne nekako drugačije. I onda se čovjek zamisli što su tih 7 godina radili svi ti silni pregovarački timovi i za što su primali plaću? Jer, svaki puta kad stigne kakva nova direktiva iz Europe, Hrvatska ostane zbunjena i tužna što je se mora držati, kao onaj medo u reklami koji bi htio samo ribu, ali mora kupiti i kelj i mrkvu i ajvar. Sedam su godina hrvatski stručnjaci slušali, ali izgleda da nisu ništa čuli. Ili shvatili. Pa danas i mi moramo kupovati ono što nam ne treba ili nešto čega imamo na pretek i kod kuće.
Sve te godine pregovaranja javnost nije mogla dobiti nikakve informacije o tome o čemu se pregovara i kako će se ispregovarano odraziti na naše svakodnevne živote. Ne treba to pretjerano niti čuditi, jer, ako se netko toga još sjeća, niti HDZ-ov ministar vanjskih poslova, koji je "kao" nadzirao pregovore, nije znao pred kamerama reći o čemu se u tom trenutku pregovara. Takvim stavom i nastupom vlasti su pokazale i kakvo mišljenje imaju o vlastitom narodu. Građani su tu samo da dignu za njih ruku i plate poreze, a o tome kako će te novce rasipati odlučit će političari sami, kako je red i poštenje.
Sve hrvatske Vlade ističu kako su nam turizam i poljoprivreda velike prednosti u odnosu na druge zemlje i kako ih moramo maksimalno iskoristiti. I tu dolazimo do još jednog slučaja koji nam zorno oslikava kako su se vodili pregovori o pristupanju Uniji i čime su rezultirali.
Prije par tjedana u poljoprivrednoj emisiji Hrvatskog radija bilo je govora upravo o načinu povlačenja sredstava iz europskih fondova za poljoprivredu i ruralni razvoj. U toj je emisiji gostovala jedna od bezbrojnih pomoćnica ministra poljoprivrede i izreferirala kako su oni u ministarstvu ostali iznenađeni uvjetima i pravilnicima koje trebaju ispoštovati i kojih se trebaju držati da bi mogli aplicirati za novčana sredstva. I da nisu imali dovoljno vremena pripremiti se za provedbu propisanoga. Osam godina pregovora i prilagodbe nije dakle bilo dovoljno i hrvatski se medo opet iznenadio. I nakon toga je slijedio vrhunac bahatog, nezainteresiranog i ponižavajućeg odnosa vlasti prema narodu, koji je zaštitni znak svih dosadašnjih vladajućih struktura. Pomoćnica je izjavila kako su oni možda u ministarstvu u nečemu pogriješili i kako im je zbog toga žao, ali da to što su oni možda pogriješili znači da nešto rade. I na to se, izgleda, sve u ovoj državi svodi. Bitno je da državne institucije nešto rade, a što, kako i zašto je nevažno. Tu pogrešku će u ministarstvu platiti slijeganjem ramenima. Poljoprivrednici će pogrešku svojeg resornog ministarstva , platiti jednogodišnjim gubitkom sredstava iz europskih fondova. I tako do slijedeće godine, kada će se netko opet iznenaditi. Pa vi sad izračunajte tko je tu bolje prošao.
Post je objavljen 30.07.2014. u 23:31 sati.