Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/jednaidiotkinja

Marketing

Kvaziumjetnost?

Ispitni rokovi su gotovi (za sada), no moje preispitivanje nije odgođeno skupa s njima.

U zadnje vrijeme veoma malo pišem i sviram. Općenito se ne bavim „umjetnošću“.

Danas sam, iz samo mojoj podsvijesti poznatih razloga, odlučila crtati, jer to stvarno dugo nisam radila. Uhvatila me želja da uzmem papir i olovku te NEŠTO nacrtam. Sve je bilo u redu dok nisam započela s crtanjem – u tom trenutku sam shvatila da ne znam što želim nacrtati.

Osjećala sam se užasno: imala sam neku unutarnju želju „izbaciti“ nešto na papir u tom obliku, ali ništa se nije pojavilo. Na kraju sam napravila ono što uvijek radim – doslovno. Postoji par stvari koje „znam“ crtati i koje stalno crtam. Potpuno šablonski.

Užasno.

Ne moram ni spominjati da nisam bila nimalo zadovoljna time.

Već neko vrijeme preispitujem svoju „umjetničku“ stranu. Ne mislim da ne znam cijeniti nešto dobro napisano ili otpjevano (ili odsvirano), niti da ne znam ponoviti nečije tuđe djelo (na primjer, imitirati nečiji stil pisanja ili odsvirati nešto što je netko drugi napisao), nego da sam nesposobna napraviti nešto kreativno sama.

Kad samo pogledam taj pokušaj crtanja danas ili svoje pismene uradke, točno mogu uočiti riječi i uzorke koji se neprestano ponavljaju – i ponavljaju se već godinama. Kao da ne napredujem, nego neprestano kružim po baruštini svoje nekreativnosti.

Jasno mi je da se vježbom postaje bolji (i sama sam priznala da stvarno dugo nisam uzela olovku u ruke s namjerom da nešto nacrtam), no mene zabrinjava ta praznina u mojoj glavi kad osjetim potrebu za kreativnim izražavanjem.

Ne bih bila zabrinuta da se slika pojavi u mojoj glavi, a da ju ne znam prenijeti na papir, jer bih, nakon nekog vremena (i uz podosta vježbanja) to vjerojatno mogla. Zabrinjava me to što slika uopće ne postoji.

Pitam se, zavaravam li ja sebe već godinama da sam „umjetnički“ tip? To što me nešto zanima ne mora značiti da sam dobra u tome ili da bih se time trebala baviti.

Kako vrijeme prolazi, sve više komadića koji me čine osobom koju jesam počinjem preispitivati i uviđam da mnogima od njih tamo nije mjesto.





Post je objavljen 30.07.2014. u 22:59 sati.