Moram se, još malo, zadržati na tom moru... baš ovom i ovakvom... i našem... i Jadranskom... i lipom... i plavom... i najlipšem na svitu... e, baš na tom i takvom moru... koliko god sad neki i brontulali i zamirili, jer... riči su to samo isprazne, i ništa više od toga... uobičajene tek fraze, ofucane od puste upotrebe... šuplje i besadržajne... ovakve, onakve ili svakakve, al' svejedno... samo fraze, što milijun su se puta ponovile i izlizale... a ni ja nisam prošla sva mora ovoga svita, da bi bila mjerodavna u ocjeni, al' eto... svakome na volju...
A to more... eto, baš to i takvo more... u gotovo nedirnutoj prirodi Kornata, kao da se posebno šepuri, jer ima i čime...
... poput kakvog pauna, što se dohvatio zeleno-modrih bojica, pa šara li ga, šara, i tragove ostavlja, putujući tako svojim beskrajem, u sto koluri obojen...
... poput nenadmašnog igrača, što se uhvatio one nebeske žute lopte, pa se neumorno s njom naganja, po cijeli Božji dan, u igri svijetla i sjene... preko pučine do pličine, pa sve do najskrovitijih zakutaka u bijelim okomitim liticama, što su se nad njim izdigle...
... poput kakvog veselog dječarca, što val valom gura, i bez imalo predaha zapljuskuje te svoje krune sjajne, po kojima je, kako kažu, i dobio ime...
Eto, baš to i takvo more... u kornatskom arhipelagu se živahno zaigralo i bojicama i sunčevim zrakama, i stvorilo čarobnu ljepotu mora u sto boja...
Eto, baš to i takvo more... koje može, svaku dugu pozvat' s neba, pa s njom, onako ravnopravno, ruku pod ruku, obaigrat' cili svit i širu mu okolicu...
Eto, baš to i takvo more... ajmeee, papige, da bi li papige... ... daj više tu galeriju slika... od morskih boja i odraza, neobičnih kamenih skulptura, i čarobnih uvala... i završi priču......
... prvih šest slika se bavi otokom Lavsa... opet idemo mic po mic, približavajući se otočnom klifu u obliku pasje glave... e, sad, pogledajte sami, pa... 'ko vidi - dobro vidi, 'ko ne vidi - opet dobro...
... jedan od slijedećih otoka je Veliki Rašip, na čijoj se strmoj litici ukazuje ljudski profil, meni osobno, čak prepoznatljiviji od pasje glave, al' procijenite sami, pa... 'ko vidi - vidi, 'ko ne vidi - ne vidi...
... a mene bi zanimalo, da li samo ja to vidim, na desetoj slici... predivan odraz ženskog lica u moru, koji me čak podsjetio na Mona Lisu... ravno ispred broda, i ispod ljudskog profila...
... jednako bi me zanimalo, vidim li samo ja, u tim strmim liticama... barem još jedan ljudski lik...
... sve dalje i dalje, jednako možete uživati u duginim bojama mora oko istog tog, Velog Rašipa, sve do predivne uvale, gdje je palo i prvo kupanje... sat vremena pauze, bilo je posve dovoljno za ohladiti tijelo i glavu, a stiglo se i popeti na vidikovac, kako bi se bacio pogled s visoka... na obe bande...
P.S. Da sad brojim, koliko je do kraja dana, pardon, dijelova... ima li to smisla... ima, ima, za ovo već ima, jer... dodijala sam već i samoj sebi... jedan, jedan... još samo večeras, pardon, još samo jedan dio, i... vraćam se doma...
Post je objavljen 30.07.2014. u 11:37 sati.