Kao prvo i najvažnije, stigli smo u Berlin i smjestili se. Stigli smo po prvi put odmorni, ispavani i uopće fit, jer smo za razliku od dosadašnjih jurnjava odlučiti prespavati na nešto više od pola uobičajene četrnaestosatne vožnje.
Guglajući na netu naletio sam na čudnu akciju ionako uobičajeno jeftinijeg lanca hotela, osigurajte prenoćište online 20 eura jeftinije. Ništa nije pisalo za pse, slijedilo je mejlanje, može uz doplatu od 5 eura, oki doki. Bio sam skeptičan kao uvijek uz rezervnu varijantu kao uvijek, ali to je ipak Njemačka, funkcioniralo je.
Čist hotel izuzev prozora (prilažem fotku tetovirane cure kao dokaz), posudica s vodom pred ulazom kao gesta dobrodošlice prema psima,sve pet. Jedino mi je zadovoljstvo pokvarilo gubitak Jinove ogrlice protiv nametnika, češao se nakon šetnje i valjanja po blatu, išao je pod tuš i samo smo primjetili da je nema više
Stigli smo usprkos neverama na putu znatno prije dogovorenog vremena u Berlin, pretjerana samouvjerenost, po prvi put smo tražili stan bez karte pri ruci oduzela nam je nešto vremena, znali smo da je ulica uz jedan od najprometnijih berlinskih kolodvora Ost Kreuz koji smo brzo našli, al za ulicu nije išlo baš tako jednostavno iako nam se stan zbilja nalazi dvije minute laganog hoda do kolodvora.
Pronašli smo krasan stan u najboljoj četvrti, o njemu, a posebno pogledu s balkona ću vjerojatno još pisati, odlučili smo pojesti pizzu s pršutom odmah uz ulaz u našu zgradu za 3,50 eura i složili smo se, nismo jeli do sad goru pizzu u životu, a pojedenih je hvalabogu masa.
p.s.
Prva fotka je prva snimljena na prvoj stanci na autoputu. Živopisno odjevene osobe su dvoje stopera koje ovaj put nismo primili, u Hrvatskoj smo kratko do po njegovoj želji prve benzinske crpe povezli jednog koji putuje u Pariz i računa da će kako on kaže uobičajeno stići za četiri dana.