Marketing
Zašto kockamo?
Sa svojih tada nepunih 18 zalazio sam u kladionice kao da idem u obećanu zemlju. Nakon jednog takvog švercanja, još mlađi dječak od mene zamolio me je da mu uplatim listić, na što sam mu odgovorio da nisam punoljetan. Zbunjen, mali je kenuo tražiti dalje. Svako malo je sa prijateljima kampirao pred jednom od kladionica. Inače, na tom području Zagreba(od Jordanovca do Zvonimirove) na jednom kvadratnom kilometru nalaze se 3 obrazovne ustanove i isti broj kladionica.
Prije sam se čudio velikom broju zalagaonica zlata, no sada kada je taj val prošao, a poplava sportskih kladionica postala močvara, pogled mi lovi nešto novo. Lokali na kojima su projicirane šarene boje, novac, karte aseva, zgodne egipćanke...i iznad svega natpis "Casino 0-24". Legla zabave koja se krije iza šarenih zidova bez prozora niču na svakom uglu naše metropole. Primamljivim izgledom te svijetleće kutije obećavaju dobar provod, samo je potrebno da se zatvorimo unutra. Kada grad zaspi, one svijetle poput zadnjeg tračka nade za jednim setnim bacanjem loptice, za boljim sutra. One nude sve na pladnju, u tom trenutku, i dapače, brže od nekima već dosadnog iščekivanja spotskih ishoda.
Adrenalin i potencijalni dobitak nude se kao idealan začin životu prosječnog hrvatskog građanina. Provode koje pruža prosječna hrvatska plaća nadmašuje spomenuta zabava koja izbavlja iz dosade na način pogodan modernom čovjeku.Sve dok im zakon dopušta, dok državni proračun ima siguran pritok, a hrvatsko sivilo daje nove "igrače", djelatnici igara na sreću mogu zadovoljno trljati ruke.
Dragi "igrači", nezaposlen um je đavolja radionica.
Post je objavljen 30.07.2014. u 01:00 sati.