Marketing
Sunce na prozorčiću olitiga vedrija strana onoga čime sam se nekad davno bavila i trebala živjeti od toga & s tim happily ever after...
(photo by mayday)
Dobar vam dan, dobri ljudi!
Eto, napokon, zasjalo je sunce na prozorčiću 
!!!
(zapravo, ovdje uglavnom pljušti kao iz kabla, ali...)
Samo za vas izvukla sam iz mračnog depoa jedne galerije
ova vrata jednog Fiata 128 sport 3p
zajedno sa rascvjetanim auspuhom nepoznatog porijekla.
Godina proizvodnje - davna osamdeset deveta.
Nagrađivano & izlagano posvuda, između ostalog na 22. zagrebačkom salonu mladih i 16. biennalu mladih u Rijeci, gdje se još uvijek smijulji i cvate u nekom od podrumskih labirinata 
.
A sad - dobro došli u moju kuhinju!
(photo by mayday)
Pored ovih primorskih poneštrica svakog jutra pijem kavu.
Sad vam je malo jasnije zašto sam kronično vesela...
...
Također izlagane posvuda, moje su poneštrice izazvale opće oduševljenje
mnogi su ih htjeli kupiti
no nevidljivo sunce, prastari okviri skinuti s prapranonićeve vinodolske starine, moj kartonski mačak Mac i njegovi papirnati brkovi, crvena mašnica i praporac, začuđena ptičica, handmade cvijeće zapiknuto u staru limenku graška, tatine kartoline iz svih krajeva svijeta, moje zavjesice i nonin štikeraj
te mrvice nepatvorene sreće i veselja
jednostavno nisu na prodaju .
Da pojasnim - ovo je dio vedrije strane mog negdašnjeg studiranja, posla, zvanja, poslanja
kojeg sam se odrekla zbog nečeg sasvim trećeg
(tu sve piše, pa...izvol'te 
)
Sve ostalo zapisano je među nekim starim koricama
(photo by mayday)
i u mom srcu, zauvijek.
Starih poneštrica ima još u garaži.
Karika koja nedostaje je radost stvaranja.
Možda se jednom vrati, blog zna
možda neke nove slike/objekti ponovo krenu zagrebačkim, riječkim, senjskim, rovinjskogrisijskim, vološćanskim, pazinskim, grižanskim i tko bi se sjetio kojim već utabanim i neutabanim izložbenim stazama.
A možda i ne.
Paralelno je postojala i druga
(ne manje lijepa - dapače!)
tamna strana may slikarice, may kiparice
natuknula sam Nisi, u njenom "Portalu prema snovima" nešto o njoj, ali dalje od toga za sad ne bih
predistopijski je
prebeznadežno
prerealno možda
(preosobno?)
a dani su sivi i kišni i bez toga
zato
grlim vas svim svojim suncima na prozorčićima
(makar niti jedno ne bilo konkretno naslikano nigdje)
koja griju
(bar se nadam da griju)
i preko ponora svih prohujalih godina...
Post je objavljen 29.07.2014. u 12:38 sati.