Marketing
Problemi parkiranja i kretanje slijepih zagrebačkim ulicama
Nakon sportskih napora, užitaka i veselja ponovo se vraćam u realnu stvarnost – na zagrebačke ulice.
Kako sam se nedavno iznervirala na nepažljive prolaznike tako se svakodnevno divim vozačima i njihovoj mašti za parkiranje.
Obzirom da ne primjećujem znak za zabranu parkiranja nisam sasvim sigurna u mjesta gdje je isto dozvoljeno, a gdje nije, ali zasigurno pločnici nisu mjesta za ostavljanje automobilaa, kombija i sl.
Uzet ću primjer u Zagrebu, Savska cesta.
Ta je ulica dosta prometna, a u zgradama koje su uz cestu većinom su trgovine, restorani, kiosci ili kafići te je pločnik kojim se hoda sveden na minimalan prostor. Pored toga još posred ima pokoji stupić koji je činimi se oznaka za zabranu parkiranja.
Eto tako, često se krećem Savskom cestom na području Vjesnik - Veslačka gdje se nalazi Privredna banka Zagreb u koju samostalno odlazim. Kod banke širok je pločnik, a paralelno s njim je cesta te tramvajska pruga uz sam rubnik.
Dok sam se kretala uz svog psa vodiča Harryja toliko nisam primjećivala parkirane automobile, ali sam čula od ostalih prijatelja koji su se onda kretali bijelim štapom. Sad kako nemam harryja uvidjela sam o čemu je riječ. Tako, sad kad idem u banku silazim iz smijera Savski most na tramvajskoj stanici Veslačka te u smjeru tramvaja hodam pločnikom prateći desni rub i travu. Već pri dolazku do banke nailazim na automobile s desne strane, ali znam kako su ondje parkirna mjesta te lagano zaobilazim prepreke. Skrećem udesno i ulazim u banku.
U povratku nekako uvijek svratim do prijatelja u studentski dom te iz banke skrećem desno i unaprijed se pripremam na prepreke. U krugu banke postoje parkirna mjesta, ali nakon dvadesetak metara više ne te tu proradi snalažljivost i mašta vozača. Automobili nisu parkirani uz rub ili paralelno uz zgradu već okomito preko pločnika, neki bliže, neki dalje od zgrade, pa sad neka zaobilazim? Još kad se uz zgradu, pored nekog ulaza nađe i kanta za smeće, prolaz je, za mene, nemoguć.
Ista situacija je kad prelazim pješački prijelaz, a uz rub semafora parkirani auto! Stojim na tramvajskoj stanici uz znak, parkirani auto! Krećem se uskim pločnikom paralelno s prometnom cestom, parkirani kombi! Odakle vozačima toliko mašte, pitam se. Ma nije mašta, nego ljudi se snalaze jer nema dovoljno mjesta za parkiranje, a ne misle da to nekima - npr. slijepim osobama stvara nepremostive probleme. Ne misle, ne znaju, zaborave. Tko će ga znati? Ponekad čujem vozače kako se ispričavaju kad se zateknu kraj vozila, kažu: Znate, samo sam na minutu stao, sad ću ja. U redu, ali kako da ja ili bilo koja druga slijepe osoba prođe, ako tu vozača slučajno (što je najčešće) nema? Da siđe na cestu ili prekorači auto?
Shvaćam kako je u gradu Zagrebu parkiranje problem. Isto tako shvaćam da vozači ne znaju, ne misle u žurbi, zaborave. E zato i pišem ovaj blog i ovaj post ne bih li ih podsjetila. Nadam se da će netko to pročitati i sljedeći puta se sjetiti - jer i jedan auto manje na putu slijepim osobama, već je poboljšanje.
Čak je i Google Earth zabilježio navedeno stanje. (Zahvaljujem se kolegi blogeru koji mi je pomogao snimiti i uploadati fotgrafije). Pogledajte:
Post je objavljen 29.07.2014. u 01:48 sati.