Sinoć sam naletio na blog Modesti Blejz, koja je članica ovog ansambla već preko deset godina. Negdje u dnu naletio sam na post o cenzuri objavljen prije četiri godine. Zaintrigiralo me što su se svađe i igre mržnje događale i ranije na ovoj stranici. Stoga, ovaj post posvećujem međusobnoj toleranciji i poštivanju.
Komentar koji sam ostavio na jučerašnjem postu spomenute blogerice, jer je na starom postu komentiranje u međuvremenu zabranjeno, je ovaj:
"Pročitao sam tvoj post o cenzuri otprije četiri godine, i ovaj sam komentar ostavio, ali sam na kraju vidio da je dalje zabranjeno komentiranje. Ovo je i poruka cijelom blogerskom svijetu kao i urednicima:
Nažalost, uključiti ću se iako je post objavljen prije 4 godine. Prvi put sam na tvom blogu. Ja sam svoj otvorio 2007., a nakon samo tri posta ostao je zaboravljen do nedavno, kada sam se pojavio u ovome izdanju. I u ovo malo vremena, malo u usporedbi s tvojim koliko si tu, vidio sam kako postoje klanovi i svi se međusobno kolju. Po ovome postu vidim da to nije prvi put. Pitam Vas SVE: Možemo li barem ovdje, barem na jednom kutku, kojem se mi blogeri klanjamo, mjestu koje smatramo svojim drugim domom, osloboditi mržnje, tračanja i ljubomore? Zar ovo ne može biti mjesto kakvo zaslužujemo, mjesto gdje se svi međusobno poštujemo i uvažavamo razlike i kreativnost jedni drugih? Zar nismo samima sebi dokazali da smo sa svojom razinom kreativnosti i inteligencije iznad tih niskih postupaka? Blog je mjesto gdje smo ono što jesmo. Mjesto gdje se ne sramimo pokazati svoje talente. Nije mjesto gdje ćemo ratovati, ratova u realnom svijetu ima i previše."
Komentar se možda na kraju i uklopio u post jer je u njemu obilježena godišnjica prvog svjetskog rata.
Sve što želim reči je da stojim iza svih ovih riječi, i nadam se da će blog.hr napokon postato mjesto međusobne tolerancije i uvažavanja, a ne mjesto međusobnih svađa i ratovanja.