Dar
Danas sam dobila jedan darak. Da,da... Blago meni! Od mnogih koji postoje, ovaj je prvi takve vrste.
Navodno nas tamo čiča s bradom daruje mnogim vrlinama i manama. Meni je taj svašta darovao. Od izuzetne tvrdoglavosti, tvrdom glavom koja probija zidove, istančanog ukusa za seronje, zglobove koji pucaju, šeprtljavosti level Pro, nevjerojatnom znatiželjom pa sve do društvenosti zbog koje moja baka veli da bi si složila ekipu da su me i na Goli otok strpali. Svi ti njegovi darovi čine mene, tebe, nju, njega i sve oko nas. Bar su mi tak rekli. Diskutabilno je koliko su darovi dobri ili loši, ali ja uvijek velim da mi je tak grah pao, pa čak i kad po xy put odaberem seronju.
Onda su tu darovi više ili manje praktične naravi. Kad smo klinci ne možemo sakrivati svoju reakciju na dar. Jednostavno ne možemo lagati. Kad mi je mama poklonila njemačko-hrvatski rječnik plakala sam ko kišna godina. Iako sam već počela ulaziti u fazu kad izvježbavaš pristojne grimase i ostala sranja, jednostavno nisam uspjela sakriti svoje nezadovoljstvo. Plakala sam od muke, a moja mama jednostavno nije razumjela zašto me to ne veseli kad sam već počela s učenjem njemačkog. Mislim da ne treba spominjati da ga nikada nisam naučila, da još stoji na polici, a ja koristim Google ili Eudict kad stisne.
Onda se malo naučimo i prilagodimo društvu. Sa smješkom primamo poklone i kasnije ih s sklonimo na pristojnu udaljenost. Neupotrebljive bacamo u smeće, a upotrebljive nazivamo Šalji dalje. Postojala je jedna magična kutija u bivšem stanu gdje smo stavljali sve one poklone koji su bili namijenjeni proslijeđivanju. Bila je skrivena u spremištu i na njoj je pisalo Pay it forward. Ruku na srce, često pomislim da ti pokloni promijene više ruku dok kič ne nađe dom. Tako sam dobila nevjerojatno kičastu kristalnu pepeljaru (tko još poklanja kristalne pepeljare a ima 30 godina!?), preparate za njegu kože raznih vrsta i miomirisa od kojih bi se svakome okrenuo želudac. Dobila sam čak i mirisne štapiće od tamjana (WTF?). I makar su to darovi često puta od srca i iz dobre namjere, jednostavno nisu za vas. I onda ga proslijeđujete dalje. Sigurna sam da su i neki moji završili u magičnoj kutiji na kojoj piše Šalji dalje i koja je skrivena negdje duboko u spremištu.
Onda postoje darovi koji vas oduševe i pamtite ih do kraja života. Nalaze se na policama, iznosite ih do nepreoznatljivosti, potrošite ih do zadnje kapi ili ih pročitate od početka do kraja toliko puta da već tekst znate gotovo napamet. Oni su vam poklonjeni kao da vas je netko pitao što želite. Savršeni su u svakom pogledu i često se pitate kako je ta osoba znala da vam baš to treba.
Ali to su samo stvari...
Onda postoje darovi za koje se nadate da dolaze od neke više sile.Recimo, kad vas ostavi bivši i natjera da napustite stan u trenutku kad ste bolesni, ostali bez posla i para, pa se nekako nadate da će mu doći neki dar od više sile. Tek toliko... Da zna da je ispao seronja. To su oni darovi pod nazivom Svakome po zaslugama.
Najbolji darovi su oni koji dolaze iskreno u obliku podrške i usluga, oni iz srca. Najbolji poklon je kad netko čuje za tvoj peh, pa ti ponudi svoj stan na par mjeseci. Najbolji je dar topla riječ i napisano pismo koje ti ponudi stranac. Najbolji dar su prijatelji i poznanici koji vam poklanjaju svoje vrijeme, rame za plakanje, razumijevanje i pomoć. Čak mi je i ovaj Blog darovao nevjerojatno dobru osobu i prijatelja koji me razumije. Oni ne koštaju, nisu opipljivi, ali vas oduševljavaju svakim danom.
A zašto to sve pišem? Zbog dara koji sam dobila danas. Prije nego što kažem što je to bilo pristojno je za objasniti neke stvari. Da sam do sada skupljala sve životinje koje su se na mene prilijepile u životu, danas bi imala pravo malo životinjsko carstvo. Imala bi milion i pol komaraca, par pauka koji su mi ostavili lijepe ugrize, škorpiona koji me ugrizao dok sam spavala i ostavio mi alergiju za tri mjeseca (fala lepa), ježeve koji su odlučili da je moje dvorište na moru najljepše i nemaju se namjeru iseliti tako skoro (lijepo su me upozoravali da ih ne hranim), šugavu vodenu zmiju koja me ugrizla na Kupi, stotinjak mačaka i pasa koji mi se pridruže na cesti. Magnet sam za životinje. Ponekad se osjećam kao Noa bez one arke (na HRTu bi rekli da nije arka nego korablja). Tako kad dođem na more, sve životinje iz moje ulice odluče da sam ja ta koja ih treba čohat, hranit i igrat se s njima. Svi komarci se odluče da je moja kuća nekako najsimpatičnija i tjeraju me da se trujem onim aparatićima i špricam sumnjivim preparatima. Zbog ljubavi koju susjedovi cucki osjećaju prema meni, izgledam ko da sam došla s ratnog polja jer od njihovih noktiju imam tolike porezotine da sam i dezinficijens morala kupovat. No, ok... Prihvatila sam to kao šarmantnu pojavu.
Jedna sam od sretnijih koja ima kuću na moru i zadovoljstvo boravljenja u njoj cijelo ljeto dok bjesomučno štancate CVe i šaljete ih na svaku tvrtku u ovoj zemlji. I tako smo kupili nove fine bijele ležaljke i postavili ih na terasu. Kupili smo ih tako lijepe jer baš pašu uz našu tendu. Tak da sam šik i IN dok ležim na njima. Vrijeme mi je odlučilo podariti kišu i čisti promašaj od ljeta, pa je jedino biće koje se okoristilo ležaljkama susjedina mačka. E, tu dolazimo i do današnjeg dara! Ta mačka je uvidjela da svakoga dana uredno nakon njenog izležavanja počistim za njom bijelu ležaljku i da je pas ostao pristojno u velegradu kako je ne bi uznemiravao. I tako mrcina već par dana spava na ležaljci i iskorištava dobrobiti terase. Odlučila mi je pokazati svu zahvalnost radi toga i pokloniti mi dar. Ujutro sam imala i priliku vidjeti što je taj mali um smislio za moje zadovoljstvo. Na terasi me dočekao pravi mali darak, onak od srca. Svi susjedi su čuli da sam dobila dar i da znam psovati na zavidnoj razini. Ja sam odlučila da je dar zbilja došao iz dobre namjere i od srca, ali da mu je mjesto u kanti za smeće. I definitivno nije za proslijeđivanje. Mačka je odlučila ne zamotati ga, nego samo ostaviti...
Danas sam dobila jedan mali darak... Krepanog miša!!!
Post je objavljen 26.07.2014. u 18:02 sati.