Pregled posta

Čistilište

Prvu temu pod ovim imenom bloga napravit ću baš o promjenama imena. Većina ima neki valjani razlog zašto bi u nekom trenutku života promijenili ime ili prezime, pa to može valjda vrijediti i za banalni blog, zašto ne? Adresa je za sad ista iako je tretirajte kao reliquie reliquiarum, jer mi za sad nisu jasne sve implikacije promjene url-a samog bloga (tj. ostaju li svi upisi i kako će me naći oni koji ove papazjanije možda imaju pribilježene?)...osim ako netko ima jednostavno objašnjenje za obudovjele informatički polupismene polublogere :)

Spomenut ću tek djelić osobnih razloga zašto naziv Bludilište, tj. Bloodeeleeshte, koje je krenulo banalnim štosem arhaizma za javnu kuću, mijenjam u Čistilište, tj Cheesteeleeshte. Osim sazrijevanja spoznaje da je dječji "hihihi, prosto" štos kroz godine prerastao u stvarni dnevnik stvarne osobe - i sam smjer koji je blog zauzeo najčešće nije neko nasumično bauljanje i zabludnjivanje kroz teme, već i te kakvo klepetanje čvrstih (iako polupečenih) stavova mojom nekontroliranom jezičinom.
A i više ili manje jest terapeutsko iščišćavanje sporednih stvari koje se vrte u mom hidrocefalusu, u trenucima njegove dokonosti.. gdje bih stigao kada bih tu čistio i one ozbiljnije...
No kako god, prije svega se dakle ovdje ipak radi o svojevrsnom Čistilištu...s obzirom da se netko, naravno, sjetio "čistog" bložnog naziva "Čistilište", nastavljam u duhu onog ZG cabareta Chische Lische/Cheesche Leesche.

Ajd sada napokon malo i o temi, imena & njihova promjena.

Friško sam naime, spoznao da se još prije koju godinu promijenio famozni Zakon o osobnim imenima i ipak malo liberalizirao cijelu situaciju oko imena, kakvu sam je do danas znao. Sada se (napokon? ) može izabrati i djetetu dati neograničeni broj imena i prezimena, a ne više maksimalno dva. Tak da će svi "hrvatski Portugalci" moći napokon odahnuti. Kao i dati si oduška svi "kreativci", za koje sam npr. čuo da su u stranim zemljama djeci našlihtali po desetak imena...da ne pričam o veselju onih koji bi za uspomenu na obiteljske loze,mogli sada cijele vlakiće od njih danas slavnijih, predačkih prezimena kačiti uz ime.

Drago mi je da će se i smanjiti problemi Christiana Ronalda Morgana koji će sada moći zadržati puninu i ponos svih vagona u vlaku osobnog imena, donedavno birokratskim skalpelom srezanog na samo dva vagončića

Nema više niti onog prilično birokratski okrutnog postupka da zahtjev odrasle osobe koja želi promijeniti ime ili prezime mora visiti na oglasnoj ploči u lokalnom uredu državne uprave, kako bi svi (malo)građani mogli konzumirati sveto pravo žalbe na prijetvornog Bajazida koji bi postao Sven ili oholog Ignjata koji bi da ga ubuduće zovu Ignacije.

Doduše, tu ostaje i dalje diskrepancija da roditelji djetetu mogu isprva dati kakvo god ime požele pa tako i gospon Degen može npr. imati sina Degen Erika, ali i dalje će promjena svih imena biti u rukama birokrata. Razni će Oceaniji iz Rijeke (slučaj o kojem sam davno čitao osim ako to nije bilo u paralelnom univerzumu, podataka na googleu više ne mogu naći?), grizući nokte i dalje čekati da im promjenu u žuđeno ime državno tijelo odobri ili u njegovom slučaju - NE odobri. Razlozi koje službenicima zakon daje u ruke mogu biti od vrijeđanja i ugrožavanja prava i slobode drugih ljudi (pretpostavljam Adolf Hitler Jozić ili Smrt Kataloncima Remenarić?), pravnog poretka (npr. Saokrajina Bakić-Utovar, Porezniutajivač Senzen?) i javnog morala (da ne ekspliciram sad , a i u taj termin možeš trpati do sutra), a u slučaju famoznog Ocen(i)a mislim da je u pitanju bila "talijanska okupacija koja je omrznuta u narodu" ili sl. Ne znam bi li to spadalo u vrijeđanje, moral ili ustavni poredak, svejedno. Jer dok npr. Rijekom i danas spokojno šeću razne Lejdi, Sajonare ili muški Dorisi, ako se uopće dobro sjećam, banalni Ocean(i)o se morao boriti "pro nomo", sve do Europskog suda za ljudska prava.

Ime doduše, nije beznačajna stvar...davno sam nešto tu trkeljao i o davanju dječjih imena, a u svoje vrijeme i ja sam putem Nasljednika ambiciozno namjeravao u javnost povratiti slavno i u narodu potpuno izgubljeno ime mog čukundjeda (nomina sunt odiosa), no bijah od Najnadležnije spriječen u tome :) .
Ime, osim izravnog značenja, nosi i duh epohe u sebi, a o modi za određena imena sam isto pisao. Prezimena su s druge strane, više od pomodarstva - jedini tračak čiste povijesti na svima nama. Kroz koja se dade utjerati barem dio kretanja i bauljanja naših predaka.

Prezime može i zavarati. Negdje sam npr. pročitao da su Horvati više Mađari nego Hrvati. Ali, na zluradost Dobrog Hunskog Duha ovog bloga, ionako kad bolje i dublje pogledaš, (vješto) skrivenih Ugara oko nas ima koliko god želiš. Npr. od nas petero prijatelja koji smo jednom bili na pivi, zaključili smo da imamo dva nedvojbena slučaja ugarskog porijekla i dva suspektna.

Shvatio sam da je mene jedno prezime donedavno zavaravalo, i to osobe kojoj je posvećena jedna ulica u mome kvartu. Briljatno nedosljedna i čudna odluka gradske uprave s, po meni, čak i pravnim posljedicama (o tome na kraju), da se stave novi natpisi za ulice s punim imenima i prezimenima nositelja, otkrila je da je Vojnovićeva ulica u Zagrebu kojom cijeli život prolazim, zapravo ulica Konstantina "Koste" Vojnovića, prastarog profesora Pravnog fakulteta, a ne npr. Ive Vojnovića, što bih prvo pretpostavio.
Usput, same nove pločice su smrtni uzdah primjenjene umjetnosti i dizajna. Ne samo što su male i jedva vidljive iz npr. automobila, nego je k tome iz nekog samo njemu znanog razloga, dizajner odlučio istaknuti najnebitniji dio natpisa, riječ "ulica"



Mogao bih još za kraj samo po koju dvojbu o pravnim implikacijama razlike između onog što piše ljudima u službenim dokumentima i gradske odluke da ulice na uličnoj pločici nose titulu (u slučaju moje ulice postoji i svećenički prefiks), te ime i prezime njenog slavopronositelja.
Koji je sad pravi i točni naziv ulice?
Ako je to ovaj (novi) i puni naziv, onda mi u pravnom prometu, po njegovoj šturoj logici, NE VRIJEDI više niti jedan dokument, vlasnički list, osobna, putovnica i bilo što sa "starom" adresom. Taj i taj živi na točno toj i toj adresi, to je conditio sine qua non identifikacije fizičke ili pravne osobe.
Ako su ulice i odavno, po odluci grada, nosile te pune nazive s imenima i prezimenima slavnih i manje slavnih osoba, zašto se to onda nije pisalo u dokumentima? Jer, jedno krivo slovo u dokumentu zapravo onemogućuje normalan pravno birokratski život neke osobe.
Kuća u Ulici Snješka Cerina 9 jednostavno nije isto kao i kuća u Cerinovoj 9, a vlasnik te kuće Laurentius Wenzelides nije isto što i Laurencijus Vencelides i ne postoji tada pravna sigurnost TKO je uopće vlasnik. I to je nažalost tak...a ako ovaj potonji još i postoji, onda je po pravnoj logici vlasnik prije on, nego jadni Laurentius koji je i stvarno miješao beton i obijao šaltere na gruntovnici da svojih ruku djelo valjano upiše u zemljišne listine.

Ispada da smo u ovoj diskrepanciji između Vojnovićeve ili Ulice Koste (k tome i opet nije najispravnije jer je bio Konstantin) Vojnovića zapravo na pukoj milosti birokratskog podrazumijevanja, što je čak i rijedak takav primjer u ovoj kafkijanskoj državi. Ali ja bih radije da se odlučite gdje mi zapravo točno živimo, dragi javni službenici i policijoti.




Post je objavljen 25.07.2014. u 10:02 sati.