Kućica za zabavu, razonodu i naslade.
Ing. M. davnih godina negdje početkom prve Jugoslavije sagradio je u dalekom predgrađu Splita prizemnicu sa velikim vrtom za svoju ljubavnicu. U blizini se nalazilo izletište gdje se igralo, jelo i pilo. Dolazilo se na izlet u kočijama. Kuća je napravljena po svim pravilima onog doba. Puno prostora (negdje oko 140 m kvadratnih i vrta oko stotinu m kvadratnih.) Borovi i cvijeće su se s pomnjom zalivali. Trajalo je.., a onda je veza pukla. Ljubavnica je deložirana i kuća je prodana obitelji Ž. građevinskim poduzetnicima koji su na prizemnicu nadogradili još dva stana iste površine i još jedan maleni stan na samom vrhu s terasom nekih 90 m kvadratnih veličine. I promtno sve iznajmili.
Imali su Ž. još tvornice i kuće za iznajmljivanje po Zagrebu i Splitu.
Kuća u kojoj smo i mi iz jednog velikog stana, kad smo ga nakon silne muke otkupili, napravili dva, ima povijest.
U našem stanu je, navodno, bio za drugog rata četnički štab. Navodno su imali i radio stanicu. Istina stan je bio s puno zakutaka i čudnih zakamufliranih prostora koje smo mi nazivali bunkeri i držali stvari koje nikad nismo upotrebljavali. Trčim pred rudo, a svakako treba spomenuti da je 1945 ili nešto malo kasnije država, druga Jugoslavija, konfiscirala svu imovinu obitelji Ž. jer su bili narodni neprijatelji, a bili su narodni neprijatelji jer su se skompali s četnicima. Bili su ona čuvena hrvatska Orjuna koja je pristajala uz srpski četnički pokret i šetali su ovamo onamo skupa s četnicima i radili ista zlodjela kao i svi kvislinzi uključujući i ustaše.
Da se razumijemo ovo nije nikakva politička priča. Iznosim samo činjenice.
U svakom slučaju 199 i neke ponovo dolazi do promjena pa su ljudi ( istina samo neki , mi nismo) dobili povrat imovine i mi stanari te lijepe kuće u propadanju bili smo oni nesretnici kojima je prijetila deložacija i ostale nedaće.
Neću vas zamarati detaljima, ali nakon prvog osjećaja zajedništva, kako to inače biva, razišli smo se kao rakova djeca. Svatko je uzeo drugog odvjetnika. Tapkali smo u mraku i neznanju. Ja sam se sastajala sa starim, ali bistrim vlasnikom imena Živojinom koji je odjednom postao javno Veliki Hrvat, ali očito po izboru odvjetnika i podzemnih veza sastajala se tu opet ona stara Orjuna kojoj u najnovijim promjenama nije pala ni dlaka s glave, a novo- stari prijatelji nikad nisu ni "čuli" što je ta organizacija bila i značila u onim vremenima pa su i nadalje zdušno pomagali.
Bilo kako bilo pomalo su svi stanari otkupili određeni dio teritorija, ali ostali su zajednički prostori. Ne želim zamarati eventualnog čitatelja detaljima, ali sad kad je kuća konačno otkupljena, postoje i dalje problemi. Neki su "pravednici" među nama otkupili i neke zajedničke prostore. Odjednom mi koji smo godinama pokušavali biti dobri susjedi jedni drugima našli smo na suprotnim i zaraćenim stranama. 'Obratite se mom odvjetniku', rečeno je. Ili mene taj dio ne zanima, kaže drugi, ali ja bih na tom(drugom) djelu gradio.., ne uzvikuju treći ja to neću dozvoliti. Kako bi bilo vama da stanujete u prizemlju kao mi, a da vam sad netko pred nosom graditi garažu. Ili evo vam ovaj mali koridor. A ne, nećete vi meni zavirivati u spavaću sobu ili u tanjur.
Zadnji je sastanak završio bez ikakvog dogovora. Na mene su, usput, svi bjesni. Rekla sam im da neću dozvoliti da se uzurpiraju zajednički prostori. Uzvikivali su, ali ako zbog toga idemo na sud trajat će daljnjih dvadeset godina- neće biti mogućnosti .. itd itd.
Nekako mi je dosta. Neka traje, rekla sam. Nije me briga.
I nije me briga. Kroz koju blaženu godinicu i onako neću biti živa.
Dosta mi je oduzimanja mojih prava. Imovine i građanskih prava.
Ovo je definitivno divlji zapad.
Nabavit ću opasač i dva rivolvera ( pa makar na vodu) i šetkat ću se svim zajedničkim prostorima. Tko zucne... pljus pljus malo vodice u šporke duše, srca i lica. Vodica može biti i u boji. Odmak ponovo jaše, a ostali kako im drago.
A sve mi se čini da me se djeca srame. Baš me briga. Previše je stoljeća i nepravdi na mojim leđima.
Dosta je!
Post je objavljen 25.07.2014. u 03:06 sati.