Meni osobno su ova pitanja i zanimljiva i ove igre - pitanja (u jednom komentaru sam napisala da djevojčica u meni još je tu, ne volim „igrice“ jer su dio dijela 7.pitanja, meni nepotrebne i izvlače iz ljudi ono najgore i najzločestije u njima, jer svi imamo pored cijelog opusa dobrog i taj mračni dio sebe) doživljavam na isti način kao i kad sjednem ispred ekrana, bijelo i prsti po tipkovnici ponekad jednostavno krenu. Post se napiše, ne čitam ga, tek poslije nekog vremena pročitam ono što jesam napisala. Pozvana jesam, zahvaljujem blogerici koju sve više uvažavam i kao osobu i kao blogericu, @valcer, i zadatak i poziv za koji znam da je istinski poziv uvijek se potrudim i prihvatim.
1. kako, čemu, zašto ili na koji način ste se prvi puta susreli s blogom i započeli taj čudesni put bloganja?
Pred nekoliko godina čitala sam neke blogove, nikad aktivno komentirala, svidjelo mi kako ljudi pišu o svemu i svačemu što ih interesira, komentiranje drugih ali nisam bila u prilici pisati, jer za sebe uvijek kažem da sam više tipo-usmenjak nego li tipo-pismenjak. Napisala sam i kako su mi pisma i školske zadaće (iz nekih davnih dana ako ih se više i tko sjeća) bili poput noćnih mora jer kako ispuniti jednu stranu, doći do kraja stranice. Pisala ogromno velika slova samo da nekako ono svoje kratko izvještavanje na zadanu temu popunim. Izvlačila se na gramatičku točnost i to je bilo to. Zadnjih godinu dana moj život se nekim okolnostima izmijenio, više vremena za razmišljanje i promišljanje, potreba da negdje izgovorim (iako ne glasom već riječju na bjelini) sve ono što izgovoriti ne mogu (iako i sama tvrdim da ne postoji ništa što živo biće ne može, već samo ne želi). Mogućnost da nešto svoje sa čudnom mogućnošću beskraja riječi ispišem, ponekad samo meni znano što htjedoh izreći sve više i više me uvuklo u čudesnu (to je moje mišljenje i na njega svi imamo pravo prema svom nahođenju) blogosferu.
2. kakve blogove volite pratiti i koje teme su vam najzanimljivije?
Volim poeziju, volim prozu. Lijepo je i sviđa mi se pročitati nešto što sama nikad ne bih otkrila, nešto što ne znam. Volim riječi koje blogeri slažu u predivne stihove, primamljive tekstove. Pratiti putopise uz fotografije iz kojih zrači toplina proživljenog i viđenog. Fotografije koje me fasciniraju razmišljanjem ljepote oka onog koji ih je fotografirao.
3. da li bi prihvatili ulogu urednika bloga i što biste tada prvo napravili?
Na ovo uopće nema smisla da odgovorim, jer ja sam tu tako kratko da ne znam što bih odgovorila. Volim raditi, nikad mi nije bio problem. Sve zadano obavim i više od zadanog, prije zadanog vremena, bez pitanja kako i da li ću moći! I ne bih bila dobra u tome iz razloga što bih sebi bila najveći kritičar, strah od pogrešne odluke.
4. kako birate teme kojima se bavite i što vas sve može inspirirati?
Život oko mene i sam blog me inspiriraju. Ali ono što me najviše i istinski inspirira su ljudi, njihovo ponašanje, razmišljanje, promišljanje, postupci. Uvijek ono zašto, zbog čega, kako, gdje i kada? Inspirativno mi je da ne moram „crtati“ riječima, već više ispisano između redaka jer tako i čitam. Povjerenje i nepovjerenje, sposobnost kritike bez samokritike, izrečene riječi bez razmišljanja, vrijeđanje bez razloga, optuživanje bez dokaza. Ja, kao nekad, kao sada bez sutra iako o svemu ću misliti sutra.
5. kada biste kuhali " večeru za blogere " što bi bilo na meniju?
Kuhanje i kuhinja za mene su nužno zlo, jer do pred godinu-dvije nisam nikad bila odgovorna i obvezna kuhati. Uvijek je netko kuhao za mene. Ali kao i sve ostalo, i ovo bih primila kao zadatak i obavila, uz traženje pomoći kako bih to obavila kako treba. Bila bih dobra domaćica, ako ne toliko sa hranom ponuđenom a ono kao zabavljač (dodatak nakon deserta). I naravno živjeli gotovinski proizvodi. Ali zato mjesto za druženje imam idealno. hahaha
6. jeste li na blogu doživjeli neke neuobičajene, zanimljive trenutke, bilo pozitivne ili negativne?
U kratkom izrazito kratkom vremenu uspjela sam doživjeti sve od navedenog. Izdvajam pozitivne trenutke prošle i one koji još uvijek traju i koji me na neki divan način vezuju uz drage ljude tu. Jednu predivnu osobu sam počela doživljavati bliskom. Divna osoba koja mi je pružila ruku kad su poneki odbili i bila podrška. Ta osoba će znati a to je najvažnije. O onim ružnijim nije potrebno, jer su istinski bile nepotrebne (ja sam „teška“ osoba za ispriku, ali veličina nije u izgovoru „JA“ i stalnom ponavljanju te zamjenice već u onom drugom, ali sve to neka ide na dušu tih istih duša.
7. znaju li vaši bližnji za vaš blog ili je on samo vaše mjesto?
Samo poneki, oni kojima ne pričam već znaju što je to što trebaju pročitati.
8. da na jedan dan možete biti neki drugi bloger kojeg biste odabrali i zašto?
Nema odgovora jer jednom je moj odgovor izazvao pogrešne zaključke.
9. koliko ste najduže izdržali bez bloga i da li ste pokušali prestati?
Jednom u onoj sutra budućnosti možda i budem imala što odgovoriti.
10. ima li života bez bloga, te ima li bloga u svemiru?
Vjerujem da pozitivno zarazna energija bloga ovlada svima koji jednom se iskušaju. Meni pruža dio nepoznate mene, i pruža mi upoznavanje puno toga. Naravno da izvan svega čega nemamo ili čega se moramo odreći mi ili se nas odreknu iz nečega, života nekog drugog ima. Ali kad negdje pronalaziš puno toga zašto se odreći toga. U svemiru, da li ima života, jer blog je isto dio života.
Džoker pitanje: koje vam je najdraže sigurnosno pitanje?
Toliko su osebujna ova džoker pitanja da mi je ovo jedna od težih odluka.
Pa izbor neka padne upravo na ovo koje je sada dok pišem ovaj posta.
Koje je boje trava ...? (pa sad odgovori ako znaš!?)
Post je objavljen 24.07.2014. u 22:24 sati.