Žao mi Viskovića, no nagrade su čudo jedno, na koje ne možeš utjecati, a nepravda je u ovoj zemlji davno prestala biti relativan pojam, baš tamo negdje kada i kompetencija.
O nagradama lako pričam, a teško ih razumijem
još tamo iz razdoblja kada sam bio "premlad" da ih dobijam i kada su moji uratci mogli biti "plod slučaja" i kada su postojali "sigurniji" udomitelji za iste.
Ipak da nije svako zlo za zlo, nekolicinu nas je jedan mentor pripremio na neka takva životna zbivanja kada bi pri kraju životopisa navodio sljedeću izjavu: "ne nagrađivan i ne osuđivan".
Zayebate su te nagrade,
no ipak nekako mislim da je najbitnije od koga dolaze.
Post je objavljen 02.06.2014. u 12:30 sati.