Baš sam se skinuo do pasa sinoć oko ponoći spremajući se na zasluženi odmor kad je Jin ustao i rekao na jeziku poznatom nama dvojici nešto što zvuči kao jbga. Nije bilo druge, majicu na sebe, po dogovoru mi se ne varamo, i izjuriti vani. Poznati ritual u mraku iza zgrade kad odjednom Jin stade, njuškanje, uši se isto miču i lavež. Smirujem ga i odmah snimam mrak te ga odvlačim. Prva sljedeća zelena površina, čučanj i rutinski posao obavljen.
Jutarnja šetnja, birtija se otvara, konobarica čak izgleda svježe i prijazno, i ja nisam mrgud jer se poštovao sinoćni dogovor da se pusti vodu između šest i osam ujutro, jedna djevojka nekog čeka, idealno za vježbe snimanja dok je Jin zauzet njuškanjem očito izuzetno zanimljivog travnjaka.
Komunikacija s Berlinom napreduje, ovdje se voda neće više zatvarati, mada me najjeftiniji hostel u centru Nürnberga (noćenje po osobi 10 eura) ljubazno u mailu odbio (nije dopušteno psima), dan ipak obećava. Lagano se spremamo za Opatiju, a usput saznajemo da naša gastronomska ekipa pregovara oko eventualnog kompromisa...