take me away from all this death
zavapila je Mina Harker
u trenutku kada joj se činilo
da joj svijet izdiše pod nogama
i da dan nije ništa drugo
do li veliko crno ogledalo
jedna uporna narcisoidna tama
koja pleše u njemu
svakog jutra iznova
iznova
svoj isti ples
sati se zgusnuli ovih dana
rodio se još jedan
nabor u vremenu
jedna pogrešna sinkopa je otkucana
jedna očica olako izvučena
razvučena
rasparana
pa što, reći će povjesničar i zvjezdoznanac
odmahnuti rukom filozof
glasno se nasmijati vjeroučitelj
nije to ništa u tkanju svemira
manje od zrnca pijeska u rijeci historije
nije to atomska bomba koja puni udžbenike
nije to rat, pokolj, danak u krvi
nije ni uragan nepoznata imena
ni otkriće nove kemijske sile
novog kratera na dalekom planetu
nije to ništa
reći će prezirno prolaznik
s vrećicom u rukama
nije to ništa
tek jedna pogrešno odsvirana nota
jedno godišnje doba zalutalo u kalendaru
jedno nepotrebno zapleteno klupko
svile i kudjelje
jedna prerano umrla ptica
i rupa u grudima
smrt
smrt
smrt
mrijesti se posvuda
umiru galaksije u prasku
umiru nacije, jezici, biljne i životinjske vrste,
džungla umire,
i poezija,
i razigrana misao,
umiru avioni
i nevini putnici u njima,
umiru roditelji,
umiru djeca,
umiru bogovi i stvari,
djetinjstva umiru,
i snovi
pa kako da ne izdahne
ta mala ptica
koju smo pojili
suzama i smijehom
take me away from all this death
ječi u grudima
jer moje je ime Mina
away
away
odjekuje kao mina
dok plašt nježnog demona nestaje
kao iluzija oka i vremena
blijedo priviđenje u transilvanijskim šumama
paraosjet slatkog dodira na vratu
san o tome da je moguće pomiješati
suze, krv, slinu, znoj
u istome danu
i ostati svoj
i ostati svoj
.................
mogla bih posaditi drvo
na mjestu gdje je živjela ptica
mogla bih i cijelu šumu, možda botanički vrt,
mogla bih je ispuniti cvijećem, pričama, ljudima
no jedno što želim je otići na trg među golubove
i stopiti se s njima
Post je objavljen 24.07.2014. u 09:31 sati.