Danas smo u Vrgorcu ugostili dvoje mladih slovenskih povjesničara koji su svoj godišnji odmor koji provode u Omišu odlučili iskoristiti za posjet Vrgorskoj krajini, naravno iz stručnih i patriotskih razloga. Iztok Petrič i Helena Jaklitsch došli su u naš grad tražeći podatke o mjestu stradanja i posljednjem počivalištu slovenskog pilota Leopolda Ankona koji je u stradao u akciji iznad vrgorskog neba u rujnu 1944. godine.
Leopold Ankon rođen je 15. lipnja 1910. godine u Lavrici kraj Ljubljane. Kao vojni pilot preletio je svojim hidroavionom na Srednji Istok poslije kapitulacije Jugoslavije u travnju 1941. godine, te nastavio borbu u savezničkim redovima. Kolege piloti su za njega govorili da je „temeljiti i mirni Slovenac, odvažan i velik rodoljub“. Nakon uspostavljanja kontakta Saveznika i jugoslavenskih partizana, te uspostave baze na Visu Ankon je postao pripadnik Prve lovačke eskadrile NOVJ, koja je bila u sastavu 352. eskadrile britanskog RAF-a, odnosno formacije Balkan Air Force. Ta se formacija u zadnjoj fazi Drugog svjetskog rata borila na nebu iznad Jugoslavije uzlijećući najčešće s partizanskog aerodroma na Visu. Dana 25. rujna 1944. godine Ankon je svojim Spitfireom poletio s Visa. Jedan izvor navodi kako su toga dana vremenske prilike bile izrazito nepovoljne, prevladavala je magla i naoblaka s mjestimičnim padalinama. Na zahtjev stožera 281. krila BAF-a da dva zrakoplova izvide meteorološku situaciju i istovremeno napadnu neki pogodan njemački cilj, dobrovoljno su se javili piloti Ankon i Đuro Tomšić. Dostupni izvori navode kako je Ankon bio u akciji mitraljiranja njemačke kolone na cesti Vrgorac-Metković, nakon čega je izgleda uslijed magle izgubio orijentaciju, udario u planinu Sveti Mihovil iznad Zavojana i poginuo. Nesreći je svjedočila jedna zavojanska pastirica koja je otišla na mjesto pada zrakoplova i pokopala tijelo nesretnog pilota. Godine 1988. godine u Zavojanima je održana komemoracija na kojoj su posmrtni ostaci poginulog pilota preneseni u zavojansko groblje.
Istražujući okolnosti pogibije pilota Ankona i tražeći samo mjesto stradanja Iztok Petrič nas je kontaktirao s molbom za pomoć. Prilikom dolaska na zavojansko mjesno groblje prije nekoliko dana utvrdili smo da je grobnica pilota Ankona u dobrom stanju i da je kako-tako održavana, iako stradali pilot nije imao rodbine u Zavojanima. Štoviše, sami mještani na grobu povremeno ostavljaju cvijeće. Uz čišćenje viška raslinja i uklanjanje suhog cvijeća pokrenuli smo akciju obnove nadgrobne ploče i to bojenjem slova, s obzirom da su uslijed protoka vremena u cijelosti izblijedjela, a obnovu je financiralo udruženje boraca iz Slovenije i Ankonova rodbina. Nakon što su slovenski kolege položili vijence i zapalili svijeće na grobu poginulog pilota, obišli smo Zavojane u društvu Igora Majstrovića, koji je bio sudionik komemoracije 1988. godine pa nam je otprilike mogao pokazati dio planine Sveti Mihovil u koju je toga rujanskog dana 1944. godine udario pilot Ankon. Malo kasnije obišli smo i stalni postav izložbe o stradanju Vrgorčana od četnika, koju smo 2012. godine postavili u prostorijama Mjesnog odbora Dragljane. Bilo je lijepo družiti se sa slovenskim kolegama. Razmijenjena su brojna iskustva u istraživanju povijesti Hrvatske i Slovenije, a razgovarali smo i o historiografskim projektima na kojima trenutno radimo. Nadamo se nekim novim susretima.