Nisam te zaboravila dragi Bracko,
7 godina je prošlo a uspomena je i dalje ŽIVA. Odselila sam se daleko od svega kaj me veže za uspomene spletom okolnosti, rodila sam dvoje dječice, malog Branimira kojemu je sada 5 godina i skoro će u školu. Nije bio ni u planu kada si ti napustio ovaj svijet... Imamo i malu curicu od skoro 2 godine... Udala sam se za divnog čovjeka. Imam sve kaj život čini ispunjenim i prekrasnim i svejedno svakog 21. u mjesecu se pomolim za tvoju dušu, i za tvoje najmilije jer tek sada vidim koliko si toga propustio. Bio si mlad, premlad, a ja sam sada starija nego si ti ikada bio...
Životi idu dalje, ali niti 7 godina kasnije bol nije nestala. Plakala sam danas, i mali Branimir je došao do mene i ispitivao me kaj se dogodilo. Spominjem mu priču o osobi zbog koje je dobio ime, i moj suprug te upoznao kroz priče, i oni budu nosili uspomene na tebe dok su živi.
Život me udaljio od svih ljudi koje sam poznavala iz tog vremena, sa rijetkima se čujem, ali sa onima s kojima se čujem redovito tebe spominjem.
Nedostaješ beskrajno... Nedostaje tvoj glas, svakodnevne sitnice i spokoj koji si nosio... Sjetim se milijun i jedne uspomene, i kosice i okica, i motora. Posebna me ljubav veže prema naglasku i ljudima iz Sinja, jer me podsjete na tvoju toplinu. Voljela bih da imam priliku samo jednom izmijeniti riječ i topli, prijateljski zagrljaj sa tobom
Volim te prijatelju, pazi na svog brata, majku i Silviju...
Od srca i sa beskrajnom ljubavlju,
Obitelj H*********
Post je objavljen 22.07.2014. u 16:27 sati.