u ljubavi je to tako ...
jedan odlazi s osmijehom na licu, pun ponosa,
a drugi ostaje u suzama i bez ponosa ...
teško je dati nekome svoje srce, svoju dušu, sve svoje trenutke i cijelog sebe - a onda, uvijek se dogodi da to damo krivim ljudima ...
što je to toliko prokleto u meni kada, iako mi je dao toliko suza, grubih riječi, neprospavanih noći, i dalje bih dala sve sve sve za nekoliko trenutaka s njim, za jedan njegov pogled, za jedan njegov osmijeh, za jedan njegov dodir .... za jednu lijepu riječ ...
ne znam jel u ovom trenutku dobro što ne možemo vratiti vrijeme, ili nije dobro..
Post je objavljen 21.07.2014. u 23:20 sati.