Ima ljudi kojima osjećaji srama i krivnje bitno utječu na kvalitetu života, bez obzira koliko malo su sami, svojim ponašanjem i stavom prema sebi, zaista „zavrijedili“ da ih bude sram ili da se osjećaju krivi. Takvi se ljudi često muče tražeći izlaz iz teško podnosivog stanja samookrivljavanja i srama, obilaze psihijatrijske ordinacije, posežu za knjigama za samopomoć, teret su svojoj okolini, a najviše sami sebi.
S druge strane, ima ljudi čija su djela, riječi, ponašanje zaslužili svaku osudu, kojima je nepoštivanje i narušavanje prava drugih prevladavajući obrazac ponašanja, osobe sa osiromašenim osjećajem za moral i poštovanje društvenih normi i potreba. To su ljudi koji varaju druge na dnevnoj bazi bez osjećaja žaljenja, krivnje ili srama, obmanjuju, izigravaju dobiveno povjerenje, a kad ih se pokuša pozvati na odgovornost postaju razdražljivi, agresivni i osvetoljubivi.
Za takve se ljude kaže da pate od dissocijalnog poremećaja osobnosti, odnosno da su sociopati.
Kod kojih pojedinaca ili čak cijelih društvenih skupina su najprimjetljivije sociopatske osobine?
Odgovor nam je svima poznat: gotovo bez izuzetka kod političara, a zatim ljudi iz medija – najvažnijih logističara naših političara. Ovdje se svakako mogu ubrojiti i novopečeni bogataši ili bolje rečeno – ratni profiteri.
Kao ogledni primjer može se uzeti Vesna Pusić i njezino političko djelovanje, koje je po definiciji, djelovanje u korist svog naroda i države.
Neću sad nabrojati sve „dobrobiti“ kojima je od početka svog političkog djelovanja nakon osamostaljenja Hrvatske „častila „ svoj narod, kao na primjer difamiranje vlastite države u najosjetljivijem trenutku borbe za njezino osamostaljivanje ili prostačka i histerična agitpropovska propaganda oko ulaska Hrvatske u EU.
Sad me zanima samo kao ministrica vanjskih poslova i odnos naše službene politike prema masakru koji Izrael vrši nad Palestincima u Gazi.
Čovjek može shvatiti da nema osude Izraelaca od strane Velike Britanije, jer je ona, svojom kolonijalističkom politikom u 19. i 20. stoljeću direktno kriva za sve što se već preko sto godina dešava na prostoru Bliskog istoka.
Ali zaista ne znam kako se može razumjeti odsustvo osude od države koja je pred samo dvadesetak godina iskusila divljačke i ubilačke pohode na svoj vlastiti narod na vlastitom teritoriju.
Da onda nema ni osude u, neslobodnim, medijima zbilja ne čudi.
A čude me i dvostruki kriteriji naše ministrice, jer ne mogu ni zamisliti njezinu reakciju da si je kojim slučajem hrvatska vojska protiv srpskih terorista dozvolila ono što si sada dozvoljava Izrael.
Ja osobno protestiram protiv ubijanja palestinskih civila na području Gaze.
Sljedeća stvar zbog koje ja osjećam sram umjesto države, je činjenica da država dozvoljava Marini Lovrić Merzel, moralno više nego upitnoj županici, optuženoj za teški gospodarskofinancijski kriminal, da i dalje ostane na poslu i vlada iz zatvora. Sigurna sam da ovakvog slučaja nema nigdje na cijeloj kugli zemaljskoj.
I što je najgore, nema ni nikakvog značajnijeg zgražanja, čak ni negodovanja, ni od medija, ni od najjače oporbene stranke. Čemu se, onda, u budućnosti, u moralnom smislu, možemo nadati ?
Treća stvar zbog koje bi se vodeći ljudi ove zemlje trebali sramiti je ideja da se iz Jadrana i u Slavoniji buši majčica zemlja i vade nafta i plin.
Nafte i plina, doduše, ima i činjenica je da bi se nešto malo i zaradilo, ali cijela ideja je jednostavno izvan povijesnog i civilizacijskog trenutka.
Danas, kad postoji nekoliko neinvazivnih metoda za dobivanje energije, pokušavati početi s načinima 20. stoljeća znači kretanje unatrag.
S vađenjem nafte može biti samo isti ili sličan slučaj kao s uvođenjem ovakvog vida kapitalizma, kad su već cijelom svijetu jasna njegova ograničenja, i kad od njegovog uvođenja mi, kao narod, imamo samo mizeriju, nesreću, moralnu i svaku drugu prljavštinu.
Tako ćemo vađenje plina i nafte plaćati onečišćavanjem prirode, i realno je očekivati havarije, nesreće, zagađenje tla i vode.
I sve to nisu samo predviđanja dokone domaćice.
Post je objavljen 21.07.2014. u 22:38 sati.