Objektivno i nepristrano novinarstvo ovih dana u lijepoj našoj doživljava svoje zvjezdane trenutke.
I elektronički i pisani mainstream mediji pedantno provode u djelo sve zamisli i naloge pristigle bilo s državnog vrha, bilo izvana, iz sjedišta obavještajnih i informativnih struktura NATO saveza, SAD-a, Europske Unije...
Dok se otvoreno demonizira i proglašava teroristima i zločincima ne samo Vladimira Putina i vođe samoproglašenih narodnih republika na istoku Ukrajine, nego i cijelu Rusiju i samim time sve Ruse, o napadima i zločinima koje provodi država Izrael na palestinskom teritoriju gotovo nema niti slova. ( Sve ovo vrijeme ukrajinska vojska, potpomognuta dobrovoljačkim nacionalističkim odredima, s kopna i iz zraka puca po gradovima u istočnoj Ukrajini i ubija civile.)
I u Palestini je ubijeno 400 ljudi, skoro 100 djece. No, izraelske vojne akcije podupiru SAD i Europa, a mir i blagostanje koje Izrael donosi Palestincima utjeruju se američkim naoružanjem, pa to ne može biti zločin, nego borba za mir. Širom svijeta se događaju prosvjedi protiv izraelske agresije na palestinska područja, no niti o tome naši mediji ne govore. Donijeli su jedino vijest da je francuska vlada zabranila protuizraelske prosvjede, jer to je izgleda model koji moramo slijediti i mi. Po čemu su palestinska djeca manje vrijedna od one koja su stradala u rušenju civilnog aviona iznad Ukrajine? Zar ne zaslužuju niti biti spomenuta? Nisu li takav odnos i stav prema jednim ili drugim žrtvama omalovažavanje i pljuvanje na sve nevino stradale u suludim vojnim akcijama koje ne biraju sredstva i jednako tretiraju i vojne i civilne ciljeve?
U više novina se moglo pročitati i komentare koji su otvoreno zazivali ponavljanje scenarija s kijevskog Majdana i u Moskvi i drugim ruskim gradovima. Tko se zdrave pameti i s imalo ljudskosti u sebi može veseliti ponavljanju događaja i slika iz ukrajinskog glavnog grada ove zime?
Izgleda da se objektivnost i zdrav razum i logiku više ne može tražiti među novinarima koji na bilo koji način i pod svaku cijenu moraju izvršavati nečije naloge. A Jutarnji list, koji je jučer prednjačio u huškačkim bravurama kojih se ne bi posramio ni Goebbels osobno, prošlog je tjedna položio ispit i iz domaćih tekućih pitanja.
Iz pera glavnog urednika čitateljstvu i naciji je rastumačeno da sva radnička guščad i paščad može biti neizmjerno zahvalna Vladi i poslodavcima i sretna novim zakonom o radu. Koji je donešen za njihovo dobro. Pa će moći raditi do besvijesti. I biti sretni što ih se ne tuče. Barem za sad. No, ne treba gospodinu glavnom uredniku Jutarnjeg lista ništa zamjerati zbog tih nekoliko panegirika vladajućima. Sitnica je to u usporedbi s 700 milijuna otpisanoga poreza!
Post je objavljen 21.07.2014. u 19:51 sati.