Marketing
Korak san do sna
Muškarac i žena, oni leže na bračnom krevetu, svatko sanja svoj san. U jednom trenutku krajičkom svijesti muškarac, budnim uhom, na javi, čuje uzdahe ljubavi. To njegova žena, negdje, s nekim drugim vodi ljubav. Da se probudim i uđem u trag gadu što mi nabija rogove, zapita se. Ima to rezona jer njegova zakonita zna govoriti u snu i tako nesmotrena, mogla bi se izlanuti. No on je usred svog sna, hoda kaldrmom u smjeru dvorca na vrhu brda i osjeća da će u tom prastarom zdanju pronaći odgovore. Ali mhmmm, stenje mhmmmmm njegova supruga na domak polne eksplozije. Zastaje na trenutak. – Možda bih se zbilja trebao probuditi, a potom nastavlja naprijed, ka dvorcu...
U osvit usnut će drugi san, jedan od onih grozomornih snova kakve ponekad znaju snivati anksiozni roditelji: njihovo četverogodišnje dijete progutala je rijeka, nasilno ga odvukla na dno. On se bacio za onemoćalim tijelom, iščupao ga iz vodenog ždrijela, i eno, upravo upuhuje zrak u ta majušna pluća, masira to majušno srce, ne odustaje, ne, neće odustati! niječe smrt. Ne predaje se niti nakon 96 pokušaja, no dijete je izdahnulo i sve je to prokleta noćna mora.
Budi se s nijemim vriskom na usnama i osjećajem neizrecive krivnje, kao uništen čovjek, kao ljudska olupina. Njegova žena tvrdo spava. Na licu joj je blaženi smiješak. Sretnica, pomisli.
Sada je ustao i pristavio kavu. Dok čeka da voda uzavrije, čeka da prebrodi san, foton po foton. Iznenada se prisjeća kaldrme i dvorca, a potom i vlastite žene u ljubavnom klinču sa neznancem.
- Svršavala si jučer u snu – smračeno će nešto kasnije, dok za kuhinjskim stolom ispijaju jutarnju kavu.
- Sanjala sam da se ljubimo – odvrati ona spremno, pa ispripovijedi san pod radnim naslovom Paris, grad ljubavi ili upuštanje u ljubavne pustolovine u mračnim vežama grada svijetla, ukratko snošaj sa nadahnućem.
On je i dalje sumnjičav.
- Koga si sanjala?
- Tebe - veli ona.
- Ne vjerujem ti...
Nozdrve mu se šire, drhću.
Ona ustaje, unosi mu se u lice.
Pogledaj mi oči. – Tebe!
Promatra joj zjenice. Nisu se stisle od laži. Ali ipak joj ne vjeruje. Sumnjiči pravosudnog policajca, njezinog radnog kolegu. Žene padaju na autoritet, moć, same su mu tako rekle. A i nedavni članak u dnevnim novinama kao da potvrđuje tu tezu.
- Dobro, u redu...
- Što dobro u redu?
- Vjerujem ti - kaže neuvjerljivo.
Post je objavljen 24.07.2014. u 01:53 sati.