Meni je Niko Kovač sve manje simpatičan. Njegova su dva najvažnija broja 7 i 11, donose mu izuzetnu intuiciju i sposobnost dubljih uvida, a on te više sposobnosti potpuno potiskuje i djeluje, bar što se tiče vođenja nogometne reprezentacije, kao četvorka, koja je njegov Intimni broj. Četvorka – dosadna, suhoparna, uporna, preracionalna tradicionalna, radoholična, ziheraška i gramziva.
S obzirom da je 4 jedan od dva glavna broja njegova brata, očigledno je da on vrši veliki, a pretežno loš, utjecaj na izbornika.
Niko Kovač bi se trebao ohrabriti i više vjerovati sebi i svojoj intuiciji, a ne broj 11 živjeti kao negativan broj 2, koji je prečesto neodlučan, traži podršku i kao takav je podložan utjecajima sa strane.
To što u igru protiv Brazila nije uveo Eduarda, nije samo Eduardo doživio kao uvredu, to sam tako doživjela i ja, a valjda i dobar dio javnosti koja zna koliki je Eduardov doprinos reprezentaciji u golovima, ali i u načinu kako je ozbiljno, časno, nekalkulantski branio nogometnu, ali i ne samo nogometnu, čast Hrvatske, svoje druge domovine. Eduardo je jedan inteligentan, pristojan, odmjeren, skroman i, ono što se ne viđa prečesto u tim vodama, dobar čovjek i ono što je doživio u Brazilu je neoprostivo, nenadoknadivo i nikakvo Šukerovo zahvaljivanje to ne može ublažiti.
Pokazalo se da se brazilski vrijednosni sistem, u kojem je Eduardo odrastao, unekoliko razlikuje od hrvatskog sistema vrijednosti i u to bogatstvo našega folklora Dudu nije uspio do kraja proniknuti, odnosno usvojiti ga – i na tome mu treba čestitati.
Nogometa se i u politici, pa se tako nogometa i o kandidatima za predsjednika države iz redova opozicije.
Nogometaju se tako, na primjer, svi oni koji kao eventualnog kandidata predlažu Željku Markić, osobu koja je pokazala da, doduše, ima egzekutivnih i organizatorskih sposobnosti - ali za to se ne postaje predsjednik države. Željku Markić predlažu oni koji ne žele da predsjednica bude Kolinda Grabar Kitarović, koja će, nota bene, biti nova hrvatska predsjednica. Što znači da Josipović više neće biti hrvatski predsjednik . O tome kako i zašto neki sljedeći put.
S obzirom da je danas 20. 7. 2014. godine i da su neki mediji objavili da je Christine Lagarde, izvršna direktorica Međunarodnog monetarnog fonda, kao osoba koja se razumije u numerologiju ili sluša nekoga tko se razumije, početkom godine javno izjavila da će zbog pogubnog utjecaja tri broja 7, baš 20.7 doći do nekakvog financijsko-burzovnog sloma, moram o tome nešto reći.
Prvo, ona u tom famoznom govoru nije spominjala 20.7., nego je godinu 2014. čitala kao 20, 14.
Godina je numerološki u broju 7, o čemu sam pisala, no sedmi mjesec je u broju 5, a 20.7 je u broju 7. Tu se znači radi, kad se govori o numerološkim podacima, o dva broja 7 i jednom broju 5, a ne o tri broja 7, bez obzira što se radi o 7.mjesecu. No, da se radi i o tri broja 7, to sa financijskim slomom ne može biti u vezi.
Tri broja 7 samo pokazuju da se u svim životnim aspektima može očekivati pretjerano, čak i psihotično, ponašanje, a dva broja 7 i jedan broj 5 – što su današnji numerološki podaci, ukazuju na vibracije koje pogoduju nasilnom i neuračunljivom ponašanju na svim životnim područjima, ne samo financijskom, i to sve, naravno, u negativnoj realizaciji. Taj odnos brojeva može se realizirati i pozitivno, ali uz povećani i svjesni napor.
Na internetu sam našla numerološku analizu Christine Lagarde jednog švicarskog numerologa, i, s jedne strane, moram objektivno reći da su moje analize puno kvalitetnije, a, s druge, da po cijelom svijetu ima ljudi koji svoje manje ili veće tzv. okultno znanje koriste na neprimjerene načine.
No, o svemu ovome ne bih ni pisala da na portalu Dnevno.hr nisam pročitala uradak izvjesne osobe kojoj je ime Zrinka, a prezime inicijal, koja, pišući o numerologiji koristi termine „znanje po Bogu“ i „znanje po Sotoni“ i ne znam je li me to više užasnulo ili rastužilo. Ne samo njezino pisanje nego i cjelokupni moralno-mentalni sklop uredništva tog portala koje je to pristalo objaviti.
Ne znam je li problem u tome što su vibracije života sve brže i prosječan čovjek gubi utrku s vremenom, ili je riječ o zadrtoj vjerskoj isključivosti ili jednostavno o intelektualnoj lijenosti kad se nekritički prihvaća sve, pa i najnepromišljenije nebuloze, što ide u prilog nečijeg osobnog stava.
Naime, dragi ljudi, čovječanstvo kao cjelina, ljudi ovakvi kakvi su danas, naša civilizacija živi i razvija se tako da iz generacije u generaciju stiče nova znanja o mikrokozmosu i makrokozmosu – da ne nabrajam pojedinačno.
Sva ta znanja su samo znanja - po sebi nisu ni dobra ni loša. Dobro i loše može biti samo korištenje, uporaba tog znanja. Može se reći, kad je to u skladu s nečijim vjerskim vjerovanjima, da oni koja svoja znanja koriste za opću dobrobit i napredak civilizacije imaju „znanje po Bogu“, a oni koji znanje koriste za bilo koji oblik destrukcije i unesrećivanja da imaju „znanje po Sotoni“.
Ali se nikako ne može reći ni za jedno znanje, samo zato jer je rijetko, ili nije trenutno znanstveno ili crkveno prihvaćeno, da je protiv Boga ili protiv prirode – samo primjena može biti takva.
A sotonizirati sve ono što ne znamo ili ne znamo dovoljno je zlo po sebi i odraz je straha od nepoznatog.
Monopol nije dobar ni u čemu, pa ni u Crkvi.
Post je objavljen 20.07.2014. u 04:16 sati.