Ovaj krim-socijalizam (neofeudalizam), kojeg nam poturaju kao stvarni kapitalizam, smrdi... ali baš na najjače. Koliko god je Gazda guzio vazale, tako su njega guzili jači od njega. Dizao čovjek kredit na kredit da bi pokrio tekuće poslovanje... dobro možda je svako malo odvojio nešto za sebe pa neće u pučkoj kuhinji završit, ali činjenica je da konkurencija postoji samo među miševima, medvjedi ne trpe takve pizdarije... i svatko tko radi javnu nabavu to zna...
Treba li se buniti protiv vlasti i/ili banaka koji nas zadužuju do beskraja znajući da nikad ne možemo vratiti takve multiplicirane dugove, a to im niti nije cilj, već obično porobljavanja lakovjerne sirotinje? Izlaziti na ulice i trgove i trgati sve što ti dođe pod ruku... ko ovi lijevi anarhofašisti u njemačkoj...
Nekako mi to ne izgleda kao rješenje, nego samo kao dio problema. No, pravi problem je što sistem doista ne fercera...
Jel netko primijetio da se više ništa ne (odnosno sve se manje) popravlja, dijeli, uzgaja, nema suradnje, altruizma i sličnih pozitivnih djelovanja duše... Za sve ti treba novac, uvijek neka svađa, netko glup, blesav inzistira na svome, a ti sve sto puta bolje znaš od njega (divide et impera)... a ova nova galofag generacija sve to prihvaća kao normalno. Dođe mi da vrištim...
Ako radim cijeli dan i relativno sam dobar u svom poslu (imam bazu klijenata, relativno sam bistar, pošten, odgovoran...) ne bih li trebao imati dovoljno novaca da moja obitelj relativno dobro živi i da svaki mjesec ne moram razmišljati o financiranju, refinanciranju, promjeni kamatne stope, naplati od dužnika i sl. Ako nije tako, jesam li kriv ja ili sistem. Ako sam kriv ja razlog može biti da nemam kapacitet potreban za održavanje takvog mini-sistema, da nisam dovoljno dobro organizirao taj mini-sistem ili da su okolnosti takve da eto jednostavno nemam sreće izbjeći glupu situaciju u glupom trenutku. Ako je kriv sistem zašto bih uporno nastavljao sa istim postupanjem. Moguće je pokušati prevariti sistem, ali to funkcionira dok si ispod radara i glupo je. Sistem te neće slomiti ako te ne primjeti. Ajde probaj pristojno zamoliti promjenu sistema! Ili još gore - nepristojno. Dum, kazna... Varajući sistem samo ga osnažuješ, jer si onda i ti u prekršaju. A ako si u prekršaju onda sistem ima valjano opravdanje da te kazni, izdvoji, oblati... A on će to učiniti i time će samo ojačati, a ti ćeš oslabiti. Jedini način je da poštuješ sistem, jer stvorio ga je i održava ga netko jači od tebe...
Op, okret, druga slika...
Kada si luđački plesao na koncertu, tulumu ili si euforično svirao gitaru omamljenim osobama suprotnog spola ili bjesomučno igrao nogomet sa ekipom na haklu ili čovječe ne ljuti se sa svojim djetetom, da li si smišljao, da li si imao vremena, da li ti je uspjelo pasti na pamet smišljati kakvu prijevaru, sitnu osvetu, blud čak. Ni blizu. U takvim trenucima svaki grešnik postaje Božje dijete koje ne razmišlja svojim malim bijednim sitnim mislima nego se prepušta životu, ljubavi: Slavimo život i Boga koji nam ga je dao.
Da li je to možda izlaz iz labirinta kojeg su nam nametnuli organiziraniji i zliiji od nas? Težiti životu, ljubiti i dijeliti... Ne dirati sistem nego jednostavno priznati svoju neadekvatnost, raditi svoje i zamoliti Boga da nas povede i vodi tamo gdje bismo trebali biti. Što bismo rušili i razbijali, kad možemo graditi i popravljati...
Zamislite da netko pokrene krug pomaganjau svojoj bližoj okolini. Neki dan nam je u kvartu bio pokušaj toga, došlo je dvajest ljudi valjda... Zašto bismo onda imali pravo na sreću i uspjeh kada niti dajemo niti prihvaćamo pomoć... tako nam svi postaju neprijatelji i suparnici (divide et impera). Uvijek ista priča kroz vijekove.
Mislim da se ne trebamo organizirati da bismo srušili sistem. Samo trebamo biti dobri i pošteni prema bližnjima.
Stvarno im željeti dobro.
Dalje bi Bog sve riješio...
Post je objavljen 11.07.2017. u 00:07 sati.