Rano prijepodne četvrtka 17. 07. šestoro osoba laganim korakom silazi do mjesta uz puteljak kraj šume. Polutiha priča podsjeća na prošle dane. Ustvari nas je sedmero.
Zaposlenik krematorija se zaustavlja i kaže da smo stigli. Spušta se u čučeći položaj otvara urnu i sipa bijeli pepeo uz nisko grmlje. Stojimo u tišini.
Gledam taj pepeo i kao da razgovaramo.
Sada znam da mi nisi mogao javiti, pa sam u ponedjeljak, prije deset dana, došao na dogovorenu partiju. Od portira tvog Doma umirovljenika doznao sam da si hitnom prebačen u bolnicu. Kasnije sam ti od sina soznao da se radilo o drugom moždanom. Držao si se na granici tjedan dana i u petak 11. 07. 2014. srce više nije radilo.
Kao da čujem kako mi kažeš: 'Pusti te gluposti. Kao da me odvraćaš od ovoga ovdje prema šumi, pticama, životu. Da, stari moj, u pravu si. Volio si prirodu, planine, špilje, ali te prvi moždani zdrmao i zbunio. Teško pokretnom, vezanom uglavnom uz zatvorene prostore, tvom duhu nedostajalo je kretanje.
Sjećam se naših igranja goa u klubu u Gundulićevoj, pa na Trgu, pa kod izviđača ... Mnoge turnire i prvenstva okrunio si 1. Danom u Njemačkoj na Europskom prvenstvu.
Nastalo je vrijeme nekih novih i drugačijih koraka u gou kod nas, pa je nastupilo vrijeme pauze od goa kod tebe.
Poslijednkih godinu dana smo se sastajali kod tebe u Domu umirovljenika 'Trnje' igrajići go u društvenim prostorima. Nadali smo se interesu drugih, ali, kao i često, nije išlo. Pored šahista mi smo ustrajno sami igrali go.
Otišao si skromno i tiho. Nešto je ipak ostalo. Neka mir i blagost slijedi tvoje djelo, tvoj život.
Utkan si u hrvatski go, a pripremamo i obilježavanje sjećanja na tebe u gou.
U petak 11. srpnja 2014. umro je Zlatko Cenić 1. Dan iz Zagreba. Mir i spokoj duši njegovoj .....
Post je objavljen 19.07.2014. u 17:04 sati.