Gledajući iz ove perspektive danas, rat se čini kao gotovo nemoguća opcija:
RH je članica NATO-a, susjedi u regionu su svi na koljenima da bi ratovali i
vrlo je svježe sjećanje na strahote iz domovinskog rata.
...A ipak, rat je uvijek tu negdje i dešava se svojom čudnom logikom i principom.
Na svijetu postoje trajna žarišta koja plam rata održavaju živim čak i kad se
najveće buktinje pogase. U knjizi 1984. Da li se zaista dogodila? Mirko Klein
bavi se odstupanjima Orwellove prognoze:
Od kraja drugog svjetskog rata u svijetu se vodilo toliko ratova da ukupan broj
žrtava trostruko nadmašuje drugi svjetski rat. Mirko Klein redom nabraja i
ukratko opisuje kronološki svaki od tih ratova. Tako se pominje i najkraći rat
svih vremena koji je ukupno trajao 27 min koliko je trebalo da engleski marinci
istjeraju pučiste iz predsjedničke palače u Sierra Leoneu. Ostali u tim ratovima
nisu bili te sreće-krvarilo se u prosijeku 4-5 godina uz razvoj ratne tehnologije,
sve surovije.
Kada se govori o svjetskim prvacima surovosti tada se ne može izostaviti Balkan.
U osvit 21. vijeka na Balkanu su osvanuli koncentracioni logori, masovne grobnice,
etnička silovanja i čišćenja-nacizam u uskrsnuću u punom obliku.
Kao i većina u RH sjećam se rata i često u namjeri da sagledam širu sliku vraćam
film u 1990. proučavajući zašto i kako smo mogli to dopustiti. Odlična srpska tv
dokumentarna serija Bilo je to 1990. pruža 1 širi uvid u stanje ondašnjeg društva
koje je svoju budućnost svjesno žrtvovalo na oltar svjetske gluposti. Gledajući
kronološki u seriji te događaje, uznemirilo me koliko je sve što je moglo-tada kretalo
u krivom pravcu:
Nakaradno predsjedništvo SFRJ koje se sastaje svaki mjesec autistično ponavlja
mantru o "mirnom rješenju" dok se na terenu svak naoružava koliko god može i
utaboruju se plemenski čopori žedni pljačke i ratnog plijena. U tom teatru apsurda
neukusno je ogavna uloga međunarodne zajednice:
Rješenja krize i modele suverenih država koje oni predlažu su blago rečeno,
nevješte i nadrealne nebuloze alkoholiziranih lordova iz politike 70-ih.
U to mračno doba svaki je Erazmo koji bi prizivao razum bivao marginaliziran,
a poneki je i smaknut.
Vojna vrhuška JNA zveckala je državnim udarom svako malo i sve te prijetnje su
nas polako navikavale na rat. Neizbježan rat. Može li rat biti neizbježan?
U doba oštrih riječi scenu su preplavili mračni tipovi čije su expresije podsjećale
na Brežnjevljevu-tvrdokorne face što su sanjale trenutak kada će moći napokon
narediti:
-Pali!
Sa druge strane iskakali su opterećeni državnici zatvorskog kova sa domovinskim
mistifikacijama i religijom. Njihova mitologija jest fašistička - vjekovni san u kojemu
će goloruka sirotinja dati živote da se zaštiti 200-300 odabranih obitelji. U taj vlak
koji upadnu, umočili su u med! Imamo Hrvatsku! Imamo Srbiju! Mamo Slovenijo!
parole su iza kojih se i NE krije jednostavna logika pljačke-osiromaši pa vladaj.
Gledajući serijal Bilo je to 1990. osjećao sam se kao da igram neku igricu na
kojoj sve moraš napraviti krivo da bi prošao livele. Livele autentičnog, balkanskog
pakla. I zato tek sad shvaćam jednu izjavu J.B.T-a koja od prilike glasi:
-Živimo kao da će 100 godina biti mir, al budimo spremni ako sutra izbije rat!
Bila je to velika misao za 20 stoljeće jer ako bolje pogledaš i Ukrajinci su još do
prije dvije godine mislili da se nikada neće ponoviti...
Zato ako uskoro opet izbije nešto "veliko i sveto" nemojte ić. Bježte prvim vlakom,
brodom...kolko Vas noge nose!
Post je objavljen 19.07.2014. u 14:51 sati.