Marketing
EKOLOŠKA POLJOPRIVREDA - KONKURENTNA PROIZVODNJA
INTERVJU S MR. MARIJOM ŠEVAR,
višom kordinatoricom za ekološku poljoprivredu
EKOLOŠKA POLJOPRIVREDA - SUŽIVOT LJUDI, BILJA I ŽIVOTINJA
Ekološka poljoprivreda ima preduvjete da postane konkurentna proizvodnja u RH. To je povod za razgovor sa mr. sc. Marijom Ševar, višom koordinatoricom za ekološku poljoprivredu Savjetodavne službe.
- U kakvom je danas stanju ekološka poljoprivreda mr. sc. Ševar u Hrvatskoj ?
- U RH u 2013. godini ima ukupno 40 576 ha površina pod ekološkom poljoprivrednom proizvodnjom, a radi je 1609 ekoloških poljoprivrednih proizvođača. Osim ekoloških proizvođača u Upisnik subjekata u ekološkoj proizvodnji su registrirani i uvoznici, izvoznici i prerađivači ekoloških proizvoda. S tim brojem ima 1706 subjekata u ekološkoj poljoprivrednoj proizvodnji prema podacima Ministarstva poljoprivrede. Obzirom na podatke 3,12% ukupnih površina je pod ekološkom poljoprivrednom proizvodnjom u odnosu na ukupnu poljoprivrednu površinu u RH.
- Može li do kraja 2016. Hrvatska doseći kvotu od 8% površina u eko proizvodnji?
-Prema Akcijskom planu razvoja ekološke poljoprivrede u RH za razdoblje od 2011. - 2016., planirano je da će biti 8% površina pod ekološkom proizvodnjom do 2016. Smatram da bi bio uspjeh ako ćemo do tog roka postići 5-6% površina pod ekološkom proizvodnjom. Svaki akcijski plan prilikom donošenja često je predimenzioniran, s tim da je u planu ostvarenje nešto manje od planiranog. Znači, ako bude ostvareno 5% bit će to dobar uspjeh.
Ima sve više proizvođača koji iz integrirane proizvodnje prelaze u ekološku. Poljoprivredni proizvođači u integriranoj proizvodnji, koji između ostalog imaju razvijenu svijest o uporabi sredstava za zaštitu bilja, lakše se odlučuju za ovu zahtjevniju poljoprivrednu proizvodnju. Znači, svi poljoprivredni proizvođači moraju poštivati odredbe: Zakona o hrani, Zakona o zaštiti potrošača, principe integrirane zaštite bilja ili standarde tržnog reda EU u cilju plasmana svojih proizvoda preko trgovačkih lanaca ili izvoza izvan granica RH.
- Što je odlika ekološke poljoprivrede?
- Ekološka poljoprivredna proizvodnja je poseban sustav proizvodnje i podrazumijeva da cijelo gospodarstvo bude u sustavu ekološke poljoprivredne proizvodnje, a ne samo jedan segment. I uvijek podrazumijeva da na ekološkom gospodarstvu u suživotu žive i ljudi i biljke i životinje. Samo taj suživot može predstavljati cjelinu i zadovoljiti sve što ekološku proizvodnju čini. Poljoprivredni proizvođač koji nema saznanja o ekološkoj proizvodnji i koji ne živi takav sustav teško može razumjeti ovu proizvodnju. Oduvijek se znalo da bi se u poljoprivrednoj proizvodnji, sačuvalo tlo koje je najvažnije, moramo imati organski (ekološki) gnoj. Organski gnoj možemo dobiti samo ako imamo stoku. Kada imamo tlo i organski gnoj prelazimo na proizvodnju bilja, a tim biljem se hranimo. Između ostaloga, to je jako lijepo rekao dr. Rrudolf Steiner: „U zdravom tlu raste i zdrava biljka. Biljka ne može biti bolesna, bolesno može biti samo tlo.“
Mr. Marija Ševar
- Da li poljoprivredni proizvođači poznaju, po vašem mišljenju, zahtjeve ekološke poljoprivrede?
- Moj odgovor bi bio - da poznaju oni koji se interesiraju. Jedina je manjkavost što je dio poljoprivrednih proizvođača u taj sustav privukla visina državnih potpora u ekološkoj proizvodnji a ne iskrene želja za takvom proizvodnjom.
- Onda to nije dobro!
- Poljoprivredni proizvođači koji ulaze u sustav ekološke proizvodnje informiraju se i u Savjetodavnoj službi i u znanstvenim institucijama kojih u Republici Hrvatskoj ima, interesiraju se putem nterneta, dolaze do raznih spoznaja, i onda ono što im je nepoznanica pitaju. Savjetodavci organiziraju posjete poljoprivrednih proizvođača drugim proizvođačima iste proizvodnje u drugim županijama ili u inozemstvu, kako bi proizvođači mogli ocijeniti svoju proizvodnju. Kada proizvođač dođe na gospodarstvo na kome netko bolje uzgaja lavandu, primjerice, onda se on trudi biti kao taj koji je bolji od njega ili vidi nešto što bi mogao primijeni na svome gospodarstvu. A ako dođe kod proizvođača koji proizvodi ispod njegove razine, onda se vrati doma zadovoljan zato što zna da radi dobro. Takav pristup je veliki poticaj proizvođačima. Djelatnici savjetodavne službe organizirali su i organiziraju još uvijek, radionice u polju, radionice rezidbe, radionice prepoznavanja biljnih bolesti, štetnika, ovisno o specijalističkoj grupi. Najintenzivnije se radi s vinogradarima i voćarima, jer su najbolje organizirani u udruge i zadruge. Vjerojatno neki proizvođači osjećaju nedostatak edukacije u određenom području, uzmimo u području uzgoja lavande, zato što ih to interesira. Ali kada bi udruga proizvođača lavande, zahtijevala vjerojatno bi se organizirala radionica za te proizvođače. Grupne metode edukacije su jeftinije za Savjetodavnu službu koja se financira sredstvima iz državnog proračuna, a metoda rada jedan na jedan jest najučinkovitija, ali i najskuplja. Posebno ako savjetodavac dođe na gospodarstvo gdje proizvođač nema spoznaje o osnovama poljoprivredne proizvodnje. Poželjno je da ima završenu srednju poljoprivrednu školu. Posjet raznim manifestacijama, sajmovima i izložbama poljoprivrednim proizvođačima pomaže u dobivanju cjelovite slike i kvalitetnijih informacija o ekološkoj proizvodnji.
- Koliko po vašem stručnom mišljenju poljoprivredni proizvođači imaju informacija i o ekološkoj i o integriranoj proizvodnji?
- Ima dovoljno informacija o oba sustava, jer prije svega djelatnici Savjetodavne službe svake godine sudjeluju u povjerenstvima za donošenje Tehnoloških uputa za integriranu poljoprivrednu proizvodnju. Integrirana proizvodnja poljoprivrednih proizvoda podrazumijeva uravnoteženu primjenu agrotehničkih mjera uz uvažavanje ekonomskih, ekoloških i toksikoloških čimbenika, pri čemu kod jednakog ekonomskog učinka prednost imaju ekološki i toksikološki prihvatljive mjere. Tehnološke upute se posebno rade za područja biljne proizvodnje: voćarstva, ratarstva, povrćarstva i vinogradarstva i moraju se poštivati. Tehnološkim uputama opisane su sve agrotehničke mjere kojih se proizvođač u integriranoj proizvodnji mora pridržavati. Obveza je voditi propisanu evidenciju o integriranoj proizvodnji za svaku ARKOD parcelu, te jedanput na godinu prisustvovati predavanjima o integriranoj poljoprivrednoj proizvodnji u trajanju od 5 sati. Na toj osnovi proizvođači dobivaju odgovarajuću potvrdu. Na mrežnoj stranici Savjetodavne službe uz pisane publikacije i obavijesti proizvođačima javno je dostupna nadzorna lista u integriranoj proizvodnji u kojoj je jasno vidljivo što se smije a što se ne smije. Sredstva za zaštitu bilja moraju se koristiti prema bazi koja se zove Fitosanitarni informacijski sustav (FIS baza), a koji se nalazi na stranicama Ministarstva poljoprivrede. U svojoj proizvodnji proizvođači ne mogu koristiti sredstva za zaštitu bilja koja se ne nalaze u FIS bazi. Tamo je za svako sredstvo propisana namjena, kada i koliko puta tijekom godine se sredstvo može primijeniti, kojem sredstvu istječe dozvola, do kada je posljednji rok njegove uporabe. Poljoprivredna savjetodavna služba nadzire poljoprivredna gospodarstva najmanje jedanput godišnje u vegetacijskoj sezoni, uz kontrolu vođenja evidencija.
Ukoliko se toga ne pridržavaju stručnim nadzorom integrirane proizvodnje koji radi baš Savjetodavna služba i koji vodi naša kolegica dr. sc. Ines Pohajda, sa grupom djelatnika službe, takav korisnik ili poljoprivredni proizvođač, ne može dobiti potvrdu. Ukoliko proizvođač ne dobije potvrdu o integriranoj proizvodnji, on svoj proizvod ne može označiti znakom integrirane proizvodnje.
- Kako se radi edukacija proizvođača u integriranoj proizvodnji?
- Svi integrirani poljoprivredni proizvođači imaju obvezu pohađanja pet sati edukacije godišnje. Tu edukaciju provodi Savjetodavna služba. Obično su to izmjene u zakonskoj legislativi, izmjene u području tehnoloških uputa, govori se o bolestima, o primjeni sredstava za zaštitu bilja, sredstvima koja su dopuštena za uporabu, skrećemo pažnju na što moraju obratiti pozornost mislim da je to vrijedno reći. Još je vrjednije to što oni tijekom edukacije mogu postavljati pitanja i na sve svoje upite dobiti odgovore. Na taj način Savjetodavna služba okuplja pojedine grupe proizvođača koji imaju zajednički interes. A to su naprimjer proizvođači lijeske i oraha, ili kupine i maline. Za njih se osim predavanja s općim temama u trajanju od tri sata organiziraju i posebna predavanja u tajanju od 2 sata, gdje slušaju predavanja samo za ljesku i orah ili kupinu i malinu. Tako specijalistički okupljeni proizvođači se međusobno upoznaju. Na predavanjima razmjenjuju se iskustva i evidentiraju različiti tehnološki problemi određene proizvodnje ne samo iz jedne, nego iz više županija.
Sve što se odnosi na integriranu poljoprivrednu proizvodnju u ingerenciji je dr. Ines Pohajde.
- Imaju li ekološki poljoprivredni proizvođači obvezu edukacije tijekom godine?
- Ekološki poljoprivredni proizvođači nisu do sada imali obvezu pohađanja
predavanja i edukacija tijekom godine, kao što ih imaju integrirani proizvođači.
Savjetodavna služba drži predavanja i na temu Zakonske legislative, višestruke sukladnosti, dobre poljoprivredne prakse i takva predavanja se objavljuju na našim mrežnim stranicama. Tko je zainteresiran može dobiti informacije o predavanjima po županijama. Navedene su teme predavanja, predavač,mjesto i vrijeme održavanja istog. Poljoprivredni proizvođač se mora zainterersirati, to je jedno, a drugo, poljoprivredni proizvođači ne mogu nešto raditi a da tome ne posvete pažnju. Za poljoprivredne proizvođače predavanja se organizirano provode tijekom zimskog razdoblja. U vrijeme sezone poljoprivrednih radova teško je poljoprivrednike okupiti na predavanju.
Poželjno je da proizvođači budu udruženi: u udrugu, zadrugu ili neki drugi oblik udruživanja. Djelatnicima Savjetodavne službe tada je puno lakše okupiti proizvođače. Predavanja se mogu održati i na zahtjev članova udruge i zadruge.
Post je objavljen 19.07.2014. u 06:06 sati.