koliko još?
mučim samu sebe ..i ne znam koliko još mogu podnijeti ...
moji prijatelji govore mi da me više ne mogu slušati, da ne znaju kako da mi pomognu i da će vrijeme pomoći ...
nemaju pojma.
neće vrijeme izliječiti niti jednu ranu.
nije on mene samo ostavio - razočarao me, izdao me ...
što je to toliko dovoljno da ja shvatim da se on promijenio ili da je to njegovo pravo lice?
ovakvu bezosjećanost kakvu on daje ....prvi put to doživljavam.
valjda je u svemu prvi. iako ih je bilo i prije njega, ali je prvi kojeg sam voljela, kojeg volim ...prvi koji je od mene učinio najbolju osobu na svijetu i prvi koji je sve to srušio ....
koliko boli, koliko može boljeti.
grčim se od boli ...a noćne me more proganjaju ........budim se u suzama, odlazim na spavanje u suzama.
netko će reći prestani, očajna si, patetična bla bla ......
ali ...
ova ljubav koju osjećam je toliko jaka... previše, nažalost..
ne znam kako će ovo završiti, kako ću ja završiti.
moguće u bijeloj košulji....
jer me ova bol jede iznutra ...
Post je objavljen 18.07.2014. u 23:31 sati.