Gimnazija ili strukovna škola - to je odlučujuće pitanje formacije ličnosti. Razlika je suštinska.
Gimnazija s 15-19g otvara pitanja, a strukovna školica ih zatvara. Gimnazija postavlja pitanja na koja odgovor nalazite od 19g pa dok ste živi. Jer intelektualac se uvijek razvija, uvijek je spreman na učenje i rast. Strukovna školica daje instant odgovore na pitanja koja ste si uspjeli postaviti do 15g. Ti odgovori nisu istine, nego - opijum za narod. Pumpa vam lažni ego stoga se stvori nekakv ponos u tim glavicama - npr. iz svake škole može se ići na svaki fakultet - to je načelno točno, no praktično nije jer medicinska srednja škola formira medicinske tehničare a ne buduće liječnike koje formira gimnazija.
Mediokriteti koji apsolviraju strukovnu školicu imaju stoga prepoznatljiv stav prema životu. Na komplicirana pitanja odgovori su im jednostavni, jer su im nametnuti u toj ključnoj fazi razvoja - adolescenciji. Suštinska razlika nalazi se upravo u tome - gimnazija otvara um, a strukovna školica ga zatvara (šuti i ne talasaj!). Postavljaju se arogantno i bahato jer oni sve znaju, no to je samo lažno samopouzdanje koje nema nikakvih temelja nego im olakšava život, da mogu lakše plivati. Za velike projekte nemaju snage, preziru filozofiranje o životu, nisu sposobni hipotetički misliti (mentalni sklop seljaka) niti dugoročno planirati. Na nepredviđene situacije znaju reagirati tako da ih prihvate, no jako teško se mijenjaju jer vjeruju da su Bogom dani, najpamentiji, i samopouzdanje im je toliko klimavo da uglavnom nikad neće priznati pogrešku.
Navikli na laži koje slušaju od srednjoškolskih dana (tako je sustav postavljen) lažu sebe i druge cijeli život. Prijetvorni su i podilaze, stoga će se njihov partner intelektualac nerijetko začuditi nakon što prođu godine a prevrtljivi mediokritet pored njih napokon krene u smjeru istine i priznavanja iste sebi i svijetu - ako se to ikad dogodi. A bolje da se dogodi, jer intelektualac pored mediokriteta može samo propadati i tonuti ako ne spozna na vrijeme da je za njega najbolje pobjeći glavom bez obzira. Mediokriteti se međusobno prepoznaju i podržavaju, jedino u mladosti u fazi zaljubljenosti ovo postane nebitno i tada se može počiniti kobna greška a to je uparivanje ovakva dva entiteta.