Sunce
1998.
Usnulo sunce
kroz noć do jutra
putuje da probudi cvijet.
Lovac
1993.
U meni srce nemirno ko ptica,
na nebu mjesec znatiželjna lica,
i, kao lovac, strelicom od zlata,
u svoju mrežu moje srce hvata!
Smiraj
1993.
Još jedan smiraj dana razgrče maglen veo,
posljednji sunca zraci nad tmastom pučinom snatre.
Još jedan ophod nebom mjesec je započeo,
pa, zvjezdanim žaračem mašuć', u nama razgara vatre.
Klasični evergrini
(emisija na radiju)
1995.
Slap zvuka se ruši u korito ranjivog srca,
lomeći stijenke u ocean nosi ga snova!
Sunce je svoju na prozor rastlo mrežu.
Post je objavljen 17.07.2014. u 22:01 sati.