18,5 cm
oh, ti bi želio da joj se približiš
da saznaš sve o njenom djetinjstvu
prođeš kućom u kojoj je rođena
prolunjaš ulicama gradića
čiji je asvalt njena majušna dječja noga
derala kročeći u ženu
želio bi da ti kaže sve o ocu i majci, sestri i bratu
i rođacima podlim, podmuklim
prljavim-ružnim-zlim
što žive tek za spletku
i želio čuti govor ljubavi
– na njenom jeziku –
želio bi da ti priča o prvoj ljubavi
i kazuje o posljednjem muškarcu
onom što je tu bio prije tebe
bez srama da zbori o svojim
potragama
lutanjima
zabludama
grubim porazima i veličanstvenim pobjedama
oh, ti bi želio, tako žarko želio,
da prodefilira ovim prostorom
naga u svojoj nutrini
pa da zaploviš
njenim vodenim tokovima
divljim rijekama, uskipjelim morima, bijesnim oceanima
da osvojiš
oštre i zlokobne gorske vrhunce
da prehodaš sve te pustinje, stepe, ravnice
probiješ se kroz negostoljubive džungle i prašume
spustiš se u najdublje ponore
prodreš do same njene srži
i ondje se izliješ
da postanete
jedno biće
jedna egzistencija
ali 18,5 cm
tih jebenih 18,5 cm
najdalje je dokle ćeš ikada doprijeti
svijetlost se uvlači kroz prozor
tvoje skučene sobe
i evo, ona se budi, iskače iz kreveta
žuri u kupatilo, pod tuš
potom se vraća
u žurbi nespretno navlači gaćice
umalo se ruši na krevet
nalaziš to dražesnim, nipošto smiješnim
zakopčava ljetnu haljinu od laganog materijala
sa uzorkom krupnih glava rascvjetanih ruža
i nervozno četka gustu kovrčavu kosu
volio bi da nešto kaže
na izlasku jedva da izusti – bok, vidimo se
18,5 cm
jednima nedostižno
drugima više no dovoljno
dakako, i male su ljubavi dobre, tješiš se
ipak, u svanuće ostaješ
iscrpljen
nepotpun
nedovršen
portret čovjeka tek blago naznačen crvenim kreonom
tužniji od svih
kanalizacijom otisnutih fetusa
okrećeš se na bok
jastukom prekrivaš glavu
pokušat ću odspavati još malo, kažeš iznutra
Post je objavljen 17.07.2014. u 11:09 sati.