Marketing
The King of Somewhereelsesness.
Ako ne spakiram sve u ruksake koji mi se kriju pod krevetom, pomalo ljuti što su ispod mojih snova svaku noć, i spakiram one maslinaste kratke hlače u kojima putujem skupa sa onom košuljom zgužvanog materijala da ju ne moram peglat, i krenem nekom cestom negdje, u skorije vrijeme, postoji blaga mogućnost da ću kompletno nestati. Što god je "ja", otići bez mene, jer ne treba moje tijelo za to, moja odsutnost to potvrđuje, ostati će samo lutka mog kostura sa nekim odsutnim smajlom, dok moja prisutnost pluta nad valovima neke plaže negdje. Možda i bolje. Moje tijelo ga samo sputava. Moje tijelo je kavez koji me sprječava da plešem sa onom koju volim, rekle su pjesme.
I ako ne odem, i ne odem uskoro, ja ću kompletno zaboraviti tko sam. Jer stvarno to više ne znam. Ja ne znam tko sam. Ne bih se mogao sa ikakvom pouzdanošću kladiti bi li se prepoznao u djelima koje radim, niti u mislima koje mislim, niti čak u onoj nesigurnosti za koju sam jedino bio siguran da postoji. Ni ona više nije tu. Moja odsutnost, stvorena kao obrambeni mehanizam protiv svih sorata strahova, nosi pobjedu. Noj sam sa glavom u nebesima.
Stoga ako ne krenem uskoro sjetiti se tko sam, podignite mi nadgrobni odmah sada, i izvucite neku rečenicu iz bloga mi, nešto lijepo i fora zapakirano, neka misao koja sortira moje najbolje strane, i stavite je ispod moga imena, " Kralj Negdjedrugosti ", i postavite vaze sa najšarenijim indeiferencijama pored, da sjaje i suše se i bivaju zaboravljene svakom novom sezonom, i... ma čekaj sežem u depresiju, idem natrag čas.
Dovedite mi ljubav života mi ( ali stvarno obožavam distorzirati gramatiku ovako ), neka me pogleda u odsutne oči i poljubi da me dovede natrag, i neka me primi za karu pobjedonosno da ostanem stajati tamo kako se stoji kada ostaneš paf, da me jeftinim forama učini prisutnim, i neka me oženi na licu mjesta i uvjeri me svim slovima na svim papirima da me nikada neće ostaviti, kako bi se mogao opustiti i otpustiti ju, lutavši od svega osim "novoga" koje me "novime" šamaraju u prisutnost. I neka me voli, jer moram biti voljen, i neka mi to govori svaki dan na način koji me neće odbiti ili preplašiti, i neka to napravi uskoro, može? Gle, samo moraš biti žgoljava, svirati instrument, i znati razgovarati samnom. To je sve. Nemre biti tako teško.
Jer ja nisam tuuuuuu, zaboga, ja sam svugdje osim tu, ja sam miljama od osjeta tastarure pod prstima mi, ja sam između barijera i barijera od zvučnika iz koje seže muzika koja me inspirira, ja sam bunar vlastitih svjetova koji su me razmazili, ja sam strah, ja sam nesigurnost, ja sam ljubav prema svemu osim sebi, ja sam potpuno shvaćanje svega ovoga i nemogućnost drugačijega, stoga ako ne spakiram svoje torbe i stavim put pod noge da prošećem demone i zavežem im oči i uši i ruke i noge i nađem se u sredini kao plutać u oceanu, rukama u zraku, tu sam, taj sam, možda se više neću ljubiti, možda nikada neću umrijeti, možda ću biti lego figurica u lego dvorcu veličanstvene veličine koja ne vidi van od fantastičnih zidova koje si je stvorio.
Ljubav je sredstvo nagovora da ljubav postoji.
Post je objavljen 16.07.2014. u 13:45 sati.