Sedam različitih priča, svaka opisuje odnos muškaraca i žena na jedan drugačiji način:
1. Nitko se neće smijati – mlađi asistent potajno udomljuje svoju curu, Klaru, koja ga voli jer joj je obećao pronaći posao u gradu. jednog danas dobiva pismo u kojem ga nepoznati kolega moli da mu napiše pozitivnu recenziju za članak. asistent to odbija učiniti, a da makne dosadno nasrtljivog kolegu, smišlja laž da se ovaj nedolično ponašao prema Klari. priča se tu zapetljava jer kolega sve ispriča svojoj ženi ......
2. Zlatna jabuka vječne čežnje
3. Lažni autostop – mladić i djevojka idu na odmor i spontano krenu glumiti osobe karaktera obratnog od onih što jesu. on, nekadašnji ženskar i ona, sramežljiva i plaha cura, mijenjaju uloge i igra prerasta u ne-lijepu stvarnost ....... ljubav se pretvara u seks
4. Simpozij
5. Neka stari mrtvi ustupe mjesto mladim mrtvima – ponovni susret nakon dugo godina, žene i mladića koji je nekada davno bio u nju zaljubljen. i ovdje se uloge mijenjaju, sada ona želi njega, no ......
6. Doktor Havel poslije deset godina – postarijeg doktora na odmoru u toplicama niti jedna žena ne zamjećuje niti reagira na njegove upade i upadice. razočaran, poziva svoju puno mlađu, prelijepu ženicu (slavnu glumicu) da ga posjeti na jedan dan te ju ponosno pokazuje po toplicama. sutradan, kad žena ode, situacija se stubokom mijenja i doktor postaje zapaženi gost (u očima drugih žena) ......
7. Eduard i Bog – Eduard hoda sa pobožnom curom koja mu se ustrajno ne želi podati već se čuva za prvu bračnu noć. u nastojanju da joj se zavuče u gaćice, počinje glumiti vjernika što se njoj dopada ali mu počinje stvarati probleme na poslu čime postane još veći u njezinim očima. međutim, nenadano, ta ga situacija učini privlačnim njegovoj šefici koja ga odvede u krevet. Eduard zahlađuje odnos prema svojoj djevojci koja pak postane sprema podati mu se. a tada ona u njegovim očima sasvim pada ...........
Majstor kontra i kontra-kontra-argumentiranja, majstor u seciranju muško-ženskih odnosa, majstor u kaskadnom stvaranju zapleta i raspleta .....Kundera u ovim pričama karikira naše psihe i dobro se (i nas) zabavlja.
citati:
Prva rečenica:
„Ulij mi još šljivovice – rekla je Klara, a ja nisam imao ništa protiv.“
Posljednja rečenica:
„Zadržite ga, molim vas, u sjećanju tako, s tim osmjehom.“
zanimljivi citati:
prva priča:
(slijepa, odana ljubav)
„Ne znam koliko se gospođa Zaturecka mogla koncentrirati na moje izlaganje, koliko ga je pratila i koliko ga je razumjela, ali pokorno je sjedila u naslonjaču, pokorno i poslušno kao vojnik koji zna da ne smije napustiti položaj. Trebalo mi je oko pola sata da kažem sve što sam htio. Gospođa Zaturecka je ustala, pogledala me svojim prozirnim očima i zamolila me bezbojnim glasom da joj oprostim, ali ja sam znao da nije izgubila vjeru u svoga muža i da je, ako je nekome nešto predbacivala, predbacivala samo sebi što nije bila u stanju suprotstaviti se mojim argumentima koji su joj se činili mračnima i nerazumljivima. Obukla je svoj vojnički šinjel i ja sam shvatio da je ta žena vojnik, tužni vojnik umoran od dugih marševa, vojnik koji ne razumije smisao naredbi, ali će ih uvijek bespogovorno izvršavati, vojnik koji odlazi poražen, ili čista obraza.“
treća priča:
„Djevojka zaista nije voljela trenutke kad je u toku vožnje morala (mladić je često znao voziti bez zaustavljanja) moliti da na trenutak zaustavi auto negdje pokraj šumice. Uvijek je bila bijesna na njega kad je, glumeći čuđenje, pitao zašto da zaustavi. Znala je daje njen stid smiješan i staromodan. Već je mnogo puta na svome poslu doživjela da joj se kolege zbog osjetljivosti rugaju i namjerno je provociraju. Uvijek se već unaprijed stidjela zbog toga što će se stidjeti. „
„Htjela je da cijeli bude njen, a da ona cijela bude njegova, ali često joj se činilo kako što mu više nastoji dati sve, to mu više nešto uskraćuje - upravo ono što čovjeku pruža površna i plitka ljubav, što čovjeku pruža flert. Zato je patila što zna biti samo ozbiljna, a ne i lakomislena.“
„Uzalud je bilo prizivati razum i upozoravati ludu dušu kako mora zadržati odmak od igre i kako je ne smije shvatiti ozbiljno. Upravo zato što je sve to bila samo igra, duša se ničega nije bojala, nije se branila i omamljeno joj se predavala.“
peta priča:
„Uvjeravao ju je kako je još lijepa, kako se, zapravo, ništa nije promijenilo, kako čovjek uvijek ostaje isti, ali je bio svjestan da je zavarava i da je ona u pravu; poznavao je odveć dobro svoju tjelesnu preosjetljivost, svoje iz godine u godinu sve otvorenije gađenje nad vanjskim deformacijama ženskog tijela, koje ga je u posljednje vrijeme okretalo prema sve mlađima i - kako je s gorčinom uviđao - sve praznijim i glupljim ženama. Da, tu nema sumnje - ako je prisili na tjelesnu ljubav, sve će završiti odvratnošću, a ta će odvratnost onečistiti ne samo sadašnji trenutak nego i sliku davno voljene žene, sliku koju je čuvao u sjećanju kao dragulj.“
šesta priča:
„- Da, djevojčica je zaista mila - rekao je Havel - ali mio može biti i pas, kanarinac ili patak koji se gega po dvorištu. U životu, prijatelju, nije važno osvojiti što više žena, jer je to samo vanjski uspjeh. Važno je gajiti vlastite kriterije, jer se u njima odražava vlastita vrijednost čovjeka. Sjetite se, prijatelju, da pravi ribar baca sitne ribe natrag u vodu.“
sedma priča:
„Taj je Bog bio stvoren iz jedine ideje (drugih želja i misli nije imao) - zabranjivao je izvanbračnu ljubav. Bio je to, prema tome, prilično smiješan Bog, ali to nije razlog da se smijemo djevojci. Od deset zapovijedi što ih je čovječanstvu objasnio Mojsije čak devet uopće joj nije ugrožavalo dušu - Alice nije bilo ni na kraj pameti da ubija, da uskrati poštovanje svom ocu ili da poželi ženu bližnjega svoga; samo jedna zapovijed nije za nju bila sama po sebi razumljiva, nego ju je osjećala kao istinski teret i dužnost- bila je to čuvena sedma zapovijed: ne sagriješi bludno. Zato se, ako je htjela nekako ostvariti svoju vjeru, dokazati je i potvrditi, morala usredotočiti upravo na tu sedmu zapovijed. Tako je od neodređena, rasplinuta, apsolutna Boga stvorila za sebe Boga koji je bio posve određen, shvatljiv i konkretan: bio je to Bog nevinosti.
Molim vas, gdje zapravo počinje blud ? Svaka žena sama određuje tu granicu, prema nekim tajanstvenim kriterijima. Alice je rado dopuštala da je Eduard ljubi, a poslije bezbroj njegovih pokušaja, konačno se pomirila i s tim da joj miluje grudi, ali je negdje na sredini tijela recimo približno u ravnini pupka, povukla - strogo i beskompromisno - crtu ispod koje se prostiralo područje svetih zabrana, područje Mojsijeve zapovijedi i gnjeva Gospodnjega.“
Post je objavljen 16.07.2014. u 12:47 sati.