Prema teoriji Sigmunda Freuda, ponašanje ljudi može biti vođeno dvama primarnim principima: racionalističkim ili instiktivističkim pristupom. Jedno je naravno najprije promisliti, a drugo je postupati prema trenutnom emotivnom stanju.
Primjenimo li ovo na seks, stvari izgledaju ovako. Nije bit u tome što činimo nego - kako je uokvireno ono što činimo. Racionalistički pristup podrazumjeva slobodnu i voljnu odluku, nakon promišljanja i razgovora. instiktivstički princip podrazumjeva impulzivnost, kompulzivnost, trčanje pred rudo i kajanje nakon učinjenog. Na primjer - seks bez obaveze. Zvuči dobro, danas možda popularnije nego prije, - je li usputni seks (one-night stand) odraz čistog instiktivističkog principa ponašanja? Ne mora biti.
Ako slučajno sretnemo zgodnu ženu i zaboravivši da smo u vezi upustimo se s njom u avanturu na temelju čiste seksualne privlačnosti tada se ponašamo instiktivistički. No ako se, nespremni na vezu, dogovorimo sa ženom koja nas seksualno privlači da ćemo s upustiti u odnos čisto seksualne prirode, definiravši pritom jasna uzajamna očekivanja, okvirni raspored i dinamiku susreta - to je racionalistički princip i nema veze s prvim primjerom - iako je u jednom i u drugom akcija ista tj. čisti seks.
Ako smo krenuli na sastanak i usput susrevši prijatelje zapili se u birtiji do zore zaboravivši i ignoriravši dogovor koji smo proustili - to bi bio instiktivistički princip. No ako se s frendovima dogovorimo za vrijeme i mjesto, ma kako brutalna pijanka bila ponašamo se racionalistički. Akcija je ista - pijanka i glupiranje - no primarni princip ponašanja je različit.
Racionalistički princip podrazumjeva organiziranje, planiranje, kontrolu - ne isključivši spontanost, dok instiktivistički princip podrazumjeva vladanje prema trenutnim osjećajima, nahođenju, intuiciji i nagonima.
Na primjer, upuštanje u sex bez prethodne provjere mogućnosti trudnoće, zdravlja, kao i spremnosti partnera za sex (kako fizički - menstruacija, plodni dani, tako i psihički), samo na osnovu nagonskog impulsa i fizičke želje čisto je instiktivistički pristup. Racionalistički pristup, nerijetko ismijavan kao 'dokumentarni sex' u 'misionarskoj pozi' u svrhu 'rađanja djece' zapravo je civilizirani pristup i ne zaslužuje omalovažavanje nego poštovanje. Najveći nedostatak koji mu se predbacuje jest odsustvo spontanosti, no to je neutemeljeno. Racionalistički pristup uključuje najprije načelni dogovor seksualnih partnera - prije nego dođe do upuštanja u sex - o uzajamnim očekivanjima nakon sexualnog povezivanja (očekuje li se veza ili samo povremeno intimno druženje), zatim o zdravlju, dosadašnjim sexualnim navikama i reakciji na moguću neplaniranu trudnoću. To je postavljanje osnovnog okvira, a kod svakog posebno sekxualnog čina racionalistički pristup podrazumjeva kratku razmjenu nužnih informacija, koje se izostavljaju u već navedenom instiktivističkom pristupu. Sex u filozofiji racionalističkog pristupa kao primarnog principa ponašanja nije lišen ni strasti ni spontanosti - čini se da je suštinska razlika samo u kratkon otvorenom informatiivnom razgovoru prije upuštanja u to ponašanje.
Post je objavljen 15.07.2014. u 12:29 sati.