Čuo Jitro, Mojsijev tast da je narod izišao na slobodu
Pa povede njegovu ženu i sina dva, te do njega odu
A Mojsije i narod su na Božjem brdu bili utaboreni
Iako na slobodi, od nevolja raznih bili su umoreni
Zagrlio Mojsije Jitra pa mu pričao kako je put tekao
O nevoljama na putu i izbavljenju sve mu je rekao
Jitro se radovao njihovu izbavljenju iz Egipastskih šaka
I što je tako kažnjena egipatska nepravda jaka
Sa žrtvom paljenicom i prinosom hvalio je Jitro Boga
Slaviše Mojsije, Aron i starješine naroda Izraelskoga
Sutradan Mojsije sjede da među narodom pravdu kroji
A koliko naroda pred njim dođe Jitro ih previše nabroji
Vidje Jitro da će takav posao Mojsija sasvim iscrpiti
Jer ne može on za svima njima te nesuglasice krpiti
Zato mu kaza da izabere u narodu razborite ljude
Pa da oni i bez njega, po Božjem, manje stvari sude
A samo one veće probleme koje sami riješiti ne mogu
Neka donesu njemu da im on kaže kako se sviđa Bogu
Reče mu: Olakšaj sebi breme, nek ga oni nose s tobom
Pa Mojsije olakšan tako i učini, uze još sudaca sa sobom
...
Hvala Ti Bože za sve one koji su slušali naše probleme
Što su darovali svoje vrijeme i strpljenje za naše dileme
I možda smo često uzimali tu pomoć zdravo za gotovo
ne cijeneći pravo što smo naišli na Putu na mudro slovo.
Oprosti nam, Oče, nezahvalnost za savjete dobivene
Oprosti nam Isuse, zbog nas suze i kapi krvi prolivene,
Oprosti nam Duše Sveti nemar za Tvoja nadahnuća,
Oprosti nam Majko, za trenutke i od tebe odmetnuća
Oprosti nam, Bože, kad u molitvi dosadni, sipamo riječi
Bez srca raskajanog i bez želje da se u poniznosti kleči
Oprosti nam što smo se nekako udaljili od Riječi Tvoje
I ne vidimo više ispravno svijet što tone u crno-sive boje
Neka nas problemi potaknu da od tebe odgovor tražimo
Na koljenima da molimo i jedni druge na putu snažimo
Ti Bože Stvoriteju najbolje poznaješ srca koja si stvorio
TI im govori i danas svojom Riječju kojom si nekad govorio ...