Status života : komplicirano je...
Danas, kada je nekako moderno biti što kompliciraniji, kada je ultra moderno napisati da si u kompliciranoj vezi, danas, kada baš svaku stvar što nam se događa, kao moramo istresti iz sebe, da ju svi vide, ja strašno cijenim jednostavnost.
Poštujem je više od mnogih drugih kvaliteta.
I mada i sama, često puta upadnem u neke zamke naočigled kompliciranih odnosa, znam da su komplicirani, onoliko, koliko ih mi sami, napravimo takvima.
I ta ljudska težnja, da sve zakomplicirano, učinimo što zamršenijim i zapetljanijim, da svemu podarimo onaj dašak mistične komplikacije, postala mi je strašno iritantna.
Kao da sami nemamo pojma što želimo, a što ne, što mislimo i osjećamo..
Što sam starija, sve više poštujem jednostavnost i ljude koji se ne razbacuju svojim "ja".
Što više znam, svjesna sam, da sam često puta mislila da znam, mada nisam imala pojma.
Pa se ostavljam u onom polukrugu neznanja i nedefiniranosti, koji mi omogućava da učim i istražujem.
I da hodam dalje i dalje...
Mada moj život, površno gledano, već godinama, nije jednostavam, imam tu nesavladivu težnju da ga pojednostavnim. Da ga oslobodim svih potpuno glupih, površnih i besmislenih stvari.
"Ja samo želim uživati u ovom ljetu"..rekla sam nekome..
I zaista, nakon mnogih godina mojih promišljanja , sinteza i analiza, verbaliziranja i istraživanja mnogim osjetilima, težim čistoći..
Možda mnoge stvari ostavljam izvan svakih okvira, možda ostavljam sebe u nekom lebdećem balonu nedefiniranosti, kao i svoje odnose, ali život je zaista lijep, kada ga oslobodimo...
Kada oslobodimo sebe..
Uvijek sam bila od onih koji daju, ne jednu, nego još mnoge šanse..
Uvijek sam se gubila u tim šansama, smatrajući to naivnošću žene, sa dozom djevojčice u sebi...
I ta djevojčica, koja je ostala prisutna uvijek i zauvijek, šapće mi već noćima
Jer ne spava..Niti kada spavam ja
Kažu da su ljudi koji pokušavaju mnogo puta, kreativni ljudi, koji pokušavaju pronaći najbolje rješenje..
Možda..ne znam vjerujem li u to..
Ali znam da mi je to slaba točka..
I ona koja je najčvršća u svojoj slabosti
Iako nikada nisam vjerovala u karmu i slične gluposti, s nekim ljudima postoje neke neraskidive veze.
I znaš, mi bi možda mogli biti savršeno sretni, u nekom paralenom svijetu
U nekoj drugoj dimenziji
Ali imamo samo ovu, koje se grčevito držimo, jer ne možemo prerezati te tajanstvene niti..
Bilo bi divno da postoji kompas za ljubav, da postoje neki čvrsto određeni putokazi
I ja ću uvijek biti tu..jednostavno ili komplicirano
I kada samo šutim ili ti pričam satima jer drugačije ne mogu..
I kada urlam iz sveg glasa da ljubav nema roka trajanja, jer je smatram silom koja lomi i spaja
A ti mi se smiješ...
Pa se smijem sama sebi i svom ludilu..
Post je objavljen 13.07.2014. u 10:58 sati.