U svojem poslu (ako su profesionalci) ili hobiju (ako su amateri), fotografi najčešće imaju posla sa tri vrste ljudi, koji se za njih lijepe kao muhe na izmet.
Prva vrsta su oni koji se bune, nešto zabranjuju, ili općenito zabadaju tamo gdje im nije mjesto, a svoje "zabrane" najčešće pokušavaju nametnuti ili nekim oblikom nasilja ili pak "zvanjem policije"; uglavnom su tu razni "organi reda", samozvani redari i šizofreni paranoici (koji "sve moraju znat i imat pod kontrolom"), te razni nasilnici, kompleksaši, muljatori (kojima su kamere prirodni neprijatelji).
Druga vrsta su oni koji stalno nešto komentiraju i pametuju, iako zapravo nemaju previše pojma o fotografiji, otprilike po sistemu "tko o čemu? kurva o poštenju", s time tu uglavnom "egzibicionisti o privatnosti", "(kripto)fašisti o ljudskim pravima", a "ljudi koji panično bježe od kamera o snimanju".
Treća vrsta su oni koji bi nešto džabe ili vrlo jeftino, čim se za to pruži prilika; bilo da je to neki (besplatni) savjet u vezi fotografije, bilo da traže nekakvu fotografsku uslugu za koju se, blago rečeno, nisu spremni na odgovarajući način odužiti (npr. oni bi "profesionalno" snimanje nekog većeg događaja - džabe).
Post je objavljen 12.07.2014. u 18:10 sati.