Iziđoše Izralelci iz ropstva, kako Bog je htio
I pokazivao im je kuda, makar duži put je to bio
Reče još: 'ako vide ratove mogli bi se u Egipat vratiti'
Zato ih povede okolo i odluči opet znacima pratiti
Dva stupa im dade za noć i dan, od ognja i oblaka
Stalno su pred njima bila ta dva velika znaka
Onda Bog Mojsiju reče neka se utabore na jedno mjesto
A on će u sumnjama opet uzdrmati faraonov prijesto'
Otvrdnut će faraonovo srce i neće mu prošli potez biti drag
S konjima i konjanicima htjet će ih opet vratiti natrag
Jer tko da im služi ako ove jednom izgube za sva vremena
Tko da radi poslove teške, tko da im nosi teška bremena
Vidješe Izraelci da su Egipćani u potjeri za njima
Pa izgube povjerenje i predaju se zlim mislima:
'Zar nije bilo u Egiptu grobova da tamo umremo
Zar smo dovde trebali doći pa da ovdje poginemo'
Ne bojte se braćo, tješio ih Mojsije, vjerujuć u Božju moć
'Ne bojte se, On je obećao, On će nam u pomoć doć'
I kako Mojsije reče Božja pobjeda na pomolu je bila
Faraonova se vojska u čudu pred oblakom zaustavila
Zašto zapomažete? – pita Bog... i Mojsiju zapovjedi -
Da pruži svoju ruku nad morem i tako more da pobjedi
Mojsije podiže ruku i more se poče valjati ko ludo
Dok ne nasta put po sredini - pravo Božje čudo!
Izraelci su mogli prijeći preko mora, ko da vode nema
Bog dade da po suhu prelaze, između vodenih bedema
A anđeo Božji faraonu put zapriječi dok su ovi išli
Kolima zakoči točkove da narodu njegovu ne bi prišli
Tek kad je narod prešao preko mora na drugu stranu
Pusti Bog da nagrne vojska pa trčati za njima stanu
Nagrnu oni onim istim putem, po suhu, al Bog sve prati
Pa On reče Mojsiju da podigne opet štap i vodu vrati
Mojsije učini kako Bog reče i sve ih more crveno prekrije
Tako je bilo očito da se s Božjim planom igrati ne smije
...
Kako je lijepo znati da je Bog Gospodar svega
Kako je spasonosno vjerovati i uzdat se u Njega
On pomiče i mora ako treba, jer On ih je i stvorio...
Ako je četiristo godina šutio on je i progovorio!!!
... O dragi Bože, zar su danas presahla Tvoja čuda?
Koliko dugo će se činiti da te nema, a Ti si svuda?
Reći će neki da spavaš, da te nije briga što narod luta
A Tebi nije nestalo ideja, ni vode, ni preko vode puta
Tebi nije nestalo Ljubavi za nas, ni kad naše nestane
Tebi je stalo do nas i kad bez Tebe provodimo dane ...
Neka nam i danas ne prestane govoriti Tvoja dobrota
Da ne bi postali ko nezahvalni pogani; kakva sramota.
Ima nas koji Ti još služiti želimo, makar slabi i jadni
I donositi Tebe onima koji su Tvoje Ljubavi gladni
...
Proveo si i nas kroz vodu krštenja, u život novi
Od robova grijeha postali smo Tvoje kćeri i sinovi,
Ne daj da zaniječemo ikad svoja krsna obećanja
Nek se srce naše svom Stvoriteju uvijek klanja